Gostujući u panel diskusiji The New Yorker Live, Hanks se prisjetio napora uloženog za ulogu Forresta Gumpa koja mu je donijela drugog Oscara. Kako otkriva, mukotrpan proces snimanja Forrestovog trčanja Amerikom otežavao mu je izvedbu u najvažnijim scenama filma.

‘Bio sam tako iscrpljen jer smo snimali dvadeset sedam dana zaredom. Sjećate li se kako je Forrest trčao po Americi? Pa, postoji samo jedan način da dobijete te scene, u tim danima. Morali ste odletjeti do prokletog mjesta, obući kostim, trčati sat i pol, zatim se vratiti, ući u avion, a zatim odletjeti u, recimo, New Hampshire, i sve to ponoviti. Tako da sam bio toliko iscrpljen da nisam znao što se događa. Scene na klupi u parku imaju oceane dijaloga, a snimili smo ih u dan i pol’, otkrio je.

Zbog isrpljenog stanja, kako priznaje, bio je ozbiljno zabrinut da neće moći zapamtiti svoje monologe.

‘Rekao sam Bobu - redatelju, Robertu Zemeckisu - 'Bobe, glava mi je krhka, izlomljena. Sve te scene radimo s različitim ljudima, a svaka od njih ima stranicu i pol dijaloga. Nikako mi neće ostati u glavi’.

Srećom, njegov redatelj je imao plan. Hanks je rekao da je Zemeckis odlučio snimiti određene scene u stilu sitcoma s više kamera, dobivajući više kutova u isto vrijeme i dopuštajući Hanksu da se osloni na kartice teksta, kako bi mu maksimalno olakšao.

‘Oh, ne brini, Tome. Snimit ćemo to kao 'I Love Lucy'. Imat ćemo četiri kamere. Stavit ćemo tekst na kartice ako će zatrebati. Možeš ih jednostavno pročitati’, prisjetio se Hanks čija je zabrinutost, u konačnici, bila neutemeljena.

Uloga Forresta Gumpa postala je jedna od najprepoznatljivijih u njegovoj karijeri. Iako nije znao hoće li film biti hit dok su radili na njemu, divio se Zemeckisu što je bio spreman kreativno riskirati.

‘I tako je Bob Zemeckis, Bog ga blagoslovio - radio sam s njim više nego jednom - došao do apsolutne istine svakoga tko je otišao naprijed i rekao: 'Danas ćemo nešto snimiti'. Ne znaš hoće li uspjeti. Možeš imati samo vjeru’, zaključio je.