Sigurno je bio onih kojima je priča o Kepetanu i Malenoj i sav medijski ushit oko njih, pomalo bio neshvatljiv no omiljeni RTL-ov urednik i novinar tu je temu približio na topao, pozitivan i nadahnjujuć način pa je priču o jednoj od najpoznatijih životinja na svijetu, simbol proljeća i 'donošenja djece na svijet', mnogobrojna publika i kritika prihvatila s oduševljenjem. Tomislav Jelinčić već radi na novom dokumentarcu koji će govoriti o štetnosti ekrana i 'ovisnostima' o društvenim mrežama i mobitelima.

Kao scenarist i redatelj, na dokumentarcu 'Starac i roda, priča o Malenoj i Klepetanu' radili ste 6 godina, od 2013., s prekidima. Kritike su mahom pozitivne, jeste li očekivali takve reakcije?

Najviše sam očekivao da film konačno završimo, smontiramo, da u njemu zaživi posebno skladana glazba talijanskog kompozitora Lucea Ciuta, isprepletena scenama direktora fotografije Alana Stankovića i montažnim majstorijama Ivana Gergoleta. Njima, kao i cijelom produkcijskom timu Antitalent produkcije i partnera iz Slovenije i Italije, čestitam na svim lijepim riječima i pozitivnim kritikama koje smo primili.

Koliko je publika željna takvih toplih priča u medijima, kinima?

Govorilo se da stranice crnih kronika po novinama bujaju jer ih ljudi žele čitati i to zato što se čitatelji tako tješe da nije njima najgore, da ima i puno gorih sudbina. Ne znam kako vi, kako šira publika, al' ja sam se kao gledatelj pomalo umorio od isključivo teških tema i problema, od dominirajućih priča o ugnjetavanju, zlostavljanju, varanju, protjerivanju, nasilju… To su važne teme o kojima treba progovarati i snimati filmove, ali ima i lijepih priča oko nas koje vrijedi zabilježiti i pogledati, a suživot starca i rode, kao i najpoznatije ljubavno gnijezdo na svijetu svakako to zaslužuju.

Film je u domaćim kinima, no hoće li put svijeta na festivale/revije?

Baš je na putu! Nakon Festivala dei Popoli u Firenzi, iduća inozemna stanica mu je početkom srpnja Međunarodni festival dokumentarnog filma Docaviv u Tel Avivu.

Iza vas su četiri uspješna dokumentarca. Što ima toliko primamljivo u radu na takvim filmovima?

Kroz film upoznaješ sebe i druge, širiš neke nove vidike, ispituješ vlastite i tuđe granice. Kakvi god oni bili, voliš svoje likove, živiš s njima njihove priče i prenosiš ih drugima. Pritom kao redatelj nisi sputan hipertočnim prikazivanjem stvarnosti, nego imaš priliku prikazati kako ti vidiš tu stvarnost.

Mjesecima intenzivno pripremate novi film o tome što nam rade ekrani, mobiteli, društvene mreže i digitalija. Jeste li pronašli 'recept' kako djecu a i odrasle 'odviknuti' od toga?

U filmu tragam za odgovorima i receptima gdje je ta granica, taj balans između suvremene potrebe za digitalijom i štetnosti koju ona uzrokuje našem duhu i tijelu. Bez nje se ne može, a znanstvenici dokazuju da šteti. I kako sad dalje? Odgovor se vjerojatno krije u staroj narodnoj mudrosti da je jedina razlika između lijeka i otrova u njegovoj dozi.

Postoji li situacija (u poslu) u kojoj biste se drukčije ponijeli, da imate priliku? Što ne pamtite po dobrome?

Pamtim samo sretne dane…

Što mislite, koje su vaše mane u poslu?

Nagon da moram biti savršen.

Kako se nosite s negativnim komentarima?

Otvorim frižider pa udri…

Malo je poznato da su iza vas dvije uloge, istina manje, u 'Zabranjenoj ljubavi' (2004.) i 'Kroz prozor' (2013.). Kako danas gledate na taj pothvat?

Haha, nisu to bile baš neke uloge, u obje situacije sam igrao samog sebe, televizijskog novinara i voditelja. Tako da zapravo i nisam nešto puno glumio, jednostavno sam bio ja, što katkad i nije lako.

Kako vam djeca uspiju spasiti težak dan?

Šalama i pošalicama, najčešće na moj račun. Pa svi zajedno pucamo od smijeha.

Kako supruga i vi kradete trenutke za sebe? Ima li uopće mjesta romantici i nakon toliko godina braka?

Tek smo se nakon ovih 15-16 godina braka bolje upoznali. Sad tek kreće prava romanika…

Čime vas supruga i dalje oduševljava?

Glasom, stasom, majčinstvom i kulinarskim umijećima.

Kakve planove imate za ljetni odmor?

More, planine, hlađenje, gradelanje… prava romantika!