Urednika, novinara i voditelja Tomislava Jelinčića gotovo svakodnevno gledamo na malim ekranima. Iza njega je 20 godina novinarske karijere, a može se pohvaliti i dugovječnim brakom sa suprugom Ivanom te trojicom sinova - Jonom, Vidom i Tinom. Jedno od omiljenijih lica RTL Televizije za tportal otkriva kako uspijeva uskladiti karijeru i vrijeme provedeno s djecom, o svojoj sretnoj bračnoj zajednici, ali i kako se nosi sa stresom te koliko mu u svemu tome pomaže vjera
'RTL Direkt' nema ljetne pauze. Gledatelji su zadovoljni, no pada li vama teško to što većinu ljeta provodite radno?
Kako sve moje kolege, tako i ja. Doduše, požalim nekad što nisam u prosvjeti ili u Saboru da se brčkam cijelo ljeto, ali me brzo prođe kad počnem izvještavati o njihovoj svakodnevici i problemima. Ovako malo u klimi, malo na plaži i podnošljivije prođe.
Prošle godine proslavili ste 20 godina uspješne novinarske karijere. Od OTV-a, emisije ‘Zagreb u badeanzugu', do 'RTL Direkta'. Jeste li zadovoljni postignutim i što biste mijenjali da možete?
Zadovoljan sam. Možda je moglo i bez puknutog čira, ali i to je korisna životna lekcija. Naš je posao takav, danas jesi - sutra nisi, pa tko preživi, priča. I ovako daje intervjue. Uvijek sam u karijeri išao stepenicu po stepenicu i to nikad ne bih mijenjao jer se puno teže padne.
Novinarstvo uzima svoj danak pa ste 2000. godine završili u bolnici. Jeste li ikada pomišljali na neki drugi, mirniji posao i kako se danas nosite sa stresom te snalazite s pritiscima koje nosi urednički posao?
I to je jedna od tih stepenica kad tijelo kaže - stani, smiri, sad si pretjerao, razmisli kamo i kako ideš. I to nije loše. Tada sam stao, razmislio i nastavio sličnim putem jer znam da je on onaj pravi kojim želim ići.
Osobe iz naše struke s puno žara govore o toj profesiji, no ima i onih koji su razočarani današnjom situacijom. Što je vama nakon toliko godina izazov u novinarstvu?
Jedni će uvijek kukati, drugi će uvijek u lošem tražiti trunku dobrog i sa žarom se veseliti tome. Svaki dan može biti novi izazov kad si tako posložiš stvari, a može biti i idealan dan za nova kukanja, pa biraš. Kukam i ja, ne brinite se, ali pokušavam ipak biti na drugoj strani. I tamo sa žarom ostati.
U srpnju ste navršili 40 godina. Koje su po vama najbolje godine za muškarce?
Još u tridesetima govorio sam da jedva čekam četrdesete jer smo tada kao najjači i najplodniji u svakom pogledu. Sada čekam da mi se riječi ispune.
Što su vam donijele tridesete, a čemu se veselite u četrdesetima?
Tridesete su mi donijele troje predivne djece, diplomu akademskog redatelja, turbulentno vrijeme na poslu, nekoliko filmova i nagrada, agoniju i ekstazu. U četrdesetima se nekako veselim zrelijem pogledu na život i posao.
Snimili ste više dokumentarnih filmova za koje ste bili nagrađeni - na Zagrebdoxu 2016. za ‘Deadline/Lifeline’, diplomski rad na Akademiji dramske umjetnosti, za film ‘Borba’ Grand Prix na Filmskoj reviji Kazališne akademije, a na Danima hrvatskog filma proglašeni ste najboljim debitantom s dokumentarcem ‘Pun kufer’… Što trenutno pripremate i otkud ljubav prema takvoj vrsti umjetnosti?
Nagrade lako zavaraju i publiku i autora. Oduševljen sam kad ih dobijem, ali nema tu življenja na staroj slavi - svaki novi film novi je početak. Trenutno sam pred ulaskom u montažu s dokumentarcem koji snimam pune tri godine s Antitalent produkcijom, a riječ je o lijepoj priči o ljubavi među ljudima u kojoj su glavni likovi životinje. Vjerujem da ćemo fascinantnu sagu o Malenoj, Stjepanu i Klepetanu te majstorski snimljene životne situacije već sljedeće godine podijeliti s publikom. Jedva čekam.
Koliko vam vremena ostaje za provođenje kvalitetnog vremena s djecom?
I kada sam cijeli dan s njima, to mi je nedovoljno. Tako da je, slažem se, ključna riječ kvalitetno. Pokušavamo što više i što bolje.
Koje svoje osobine prepoznajete u njima?
Možda ih više prepoznaje žena, posebno kad nešto zaribaju (smijeh), onda su indirektno krivi i moji geni.
Imate jedan od najskladnijih brakova na javnoj sceni. Što je po vama razlog velikog broja razvoda?
Auu, nemojte idealizirati i coprati, svaki brak ima i svoj mrak, a bitno je na vrijeme upaliti svjetlo i reći 'oprosti', prihvatiti tuđe mane i osvijestiti vlastitu nesavršenost. Mislim da manjak svega toga dovodi i do razvoda. Svi bismo mi u životu i braku neke ideale, a sami smo miljama daleko. Lakše je kada shvatiš da savršeno ne postoji.
Koliko vam u braku, a i inače u životu pomaže vjera?
Puno. Osvijesti ti koliko si sam grešan i koliko je prostora da budeš bolji i muž i otac i prijatelj i kolega. Imaš pred sobom savršen primjer koji samo treba slijediti i uz zajedničku molitvu tu je dobar temelj za skladnu obitelj.
Kako ste proveli ljeto i planirate li još negdje na odmor prije početka škole?
Uf, gotovo je, nažalost. Ljetne dane smo tradicionalno proveli na otocima od Korčule do Brača, intenzivno i, što je najvažnije, zajedno. Ma koliko dugo bilo, uvijek nam je nekako prekratko, pa smo se sada dogovorili i pomirili s tim da s veseljem čekamo sljedeće ljeto. A sada škola!