Tomislav Špiček već je dugi niz godina jedno od vodećih imena u hrvatskoj gastronomiji. Da želi postati kuhar shvatio je već u sedmom razredu osnovne škole, kada je na satu domaćinstva napravio šnenokle kao svoje prvo službeno jelo, a u tajne profesije uveo ga je njegov krizmani kum, koji je bio profesionalni kuhar. Slučaj je htio da danas jedan od rijetkih čuvara tradicionalne kontinentalne (zagorske) kuhinje, zanat 'peče' na praksi početkom devedesetih u hotelu Esplanade. Kuharska strast probuđena u seoskom mladiću iz Jablanovca, traje još i danas.

Iza njega je rad u mnogim zagrebačkim restoranima, kuhanje poznatima i nepoznatima, predsjednicima i ambasadorima, glumcima i pjevačima i nogometašima. Njegova televizijska karijera počela je u emisiji 'Kruške i jabuke', 'U istom loncu', pa emisiji 'Gušti su gušti', a sada ga već petu sezonu gledamo u omiljenoj kulinarskoj emisiji 'Tri, dva, jedan – kuhaj!' na RTL-u.

Petu sezonu gledamo vas u RTL-ovu showu ‘Tri, dva, jedan – kuhaj!’ kao člana žirija. Dok se vaši kolege iz sezone u sezonu izmjenjuju, vi ste postali domaćin. Čime vas natjecatelji oduševe i ima li nešto što im možda ponekad zamjerate?

Nekako mi se čini da smo baš u ovoj sezoni showa dobili najbolje kandidate ikad. Ne boje se eksperimentirati, pogotovo sada kada smo na polovici showa. Međutim, znaju me jako naljutiti jer sam sebe čujem kako ponavljam jedne te iste savjete i komentare, učestalo im ukazujem na jedne te iste greške. Kad nekoliko puta ponovim što ne treba činiti, a natjecatelji to nastavljaju raditi. Mogu i triput ponoviti, ali četvrti put već sam malo ljut. Mnogi će zbog toga reći da sam previše strog, ali vjerujem da su me gledatelji odavno prihvatili onakvog kakav jesam.

Kako vam se iz sezone u sezonu čine natjecatelji? Imaju li više dara, vještina?

Sve to varira iz sezone u sezonu. No moram priznati da se u svakoj sezoni nađe netko tko zna barem osnove gastronomije, tko ima smisla i dara za kuhanje, samo nikada nije imao mogućnost otići na dodatno školovanje ili dobiti osjećaj kako rade profesionalni kuhari. To što kažem da su ovo najbolji natjecateljski parovi ikad, ne znači da svih deset parova vrhunski kuha. U svakoj sezoni, pa tako i u ovoj, imamo miks onih koji misle da znaju kuhati i onih koji su na tragu pravih kuhara. U svakoj sezoni otkrijemo barem dva para koja su zaista dobra. 

Kakav je po vama pristup Hrvata kuhanju, je li se promijenio s gastro emisijama, showovima, kanalima?

Primijetio sam da sve više mladih naraštaja želi kuhati. Vidi se da se bave kuhanjem kod kuće. Ljudi puno rade, kad dođu kući skuhaju nešto na brzinu za kasni ručak ili večeru. No, zahvaljujući tim emisijama o hrani i showovima, uspiju unijeti novitete u svojoj prehrani. Da svojoj obitelji, djevojci ili prijateljima ponude nešto što nije uobičajeno u hrvatskoj kuhinji.

Koje su po vama najčešće greške koje radimo u kulinarstvu?

U kulinarstvu je najvažnije koristiti dobru, svježu namirnicu koju ćete pripremiti na jednostavan način, ne komplicirati previše. I ne treba spajati nešto što je nespojivo, kao što su npr. kandidati u showu 'Tri, dva, jedan – kuhaj!' radili - pripremali svinjetinu na maslinovu ulju. Često se događa da ljudi pečenku ne posole dovoljno prije pečenja, nego to učine naknadno, kao što to rade kada peku steakove i slično, kada je dosoljavanje poželjno.

Što mislite, jesu li Hrvati skloni eksperimentiranju u kuhanju?

Vjerujem da Hrvati vole eksperimentirati, pogotovo kada imaju vremena za kuhanje i ako kuhaju za osobe koje to vole cijeniti. No najčešće su orijentirani na komad mesa i prilog, klasičan topli obrok. Hrvati su, općenito gledajući, veliki gurmani. Volimo dobro jesti, ali i najesti se. Volimo tradicionalnu hranu, onu koju su nam kuhale naša baka ili mama.

Kakvi ste kad kuhate doma? Volite li više tradicionalna jela ili se volite poigravati za začinima, drugim kuhanjima?

Ja sam tradicionalist kada je u pitanju ono što volim jesti i što volim pripremati gostima i prijateljima. To je zato što sam odrastao na tradicionalnoj kuhinji i kulturi življenja. Nostalgičar kada su u pitanju Zagorje i život na selu. Ti okusi i mirisi  podsjećaju me na djetinjstvo, kada su me čuvale bake i mama. Kada me pitaju za neke druge, svjetske kuhinje, uvijek naglasim da ću se orijentirati na svjetske kuhinje tek kad probam sve okuse hrvatske kuhinje. Supruga Višnja kuha kod nas, Špičekovih. I djeca i ja volimo njezinu kuhinju. Naravno, kada pozovemo veći broj prijatelja k sebi, onda ja preuzimam kuhaču. Dogovorimo se, zapravo, tko će se brinuti za koji dio jelovnika - ako želimo ponuditi domaći kruh ili kolač, tada taj dio preuzme moja supruga Višnja, a ja se pobrinem za meso, povrće, salate…

Što vaši ukućani najviše vole jesti, a što ne vole?

Moja djeca sve vole jesti pa po tom pitanju zbilja nemam velikih problema. Paula i Ivan vole maminu kuhinju, jednostavno su naučeni na nju. Ja drugačije kuham i djeca su mi znala nekoliko puta reći da mama zna bolje skuhati isto jelo nego ja. I za razliku od mene, obožavaju azijsku hranu i često kod kuće jedu sa štapićima.

Što nikad nećete moći skuhati kao, primjerice, vaša supruga koja je također vrsna u kuhinji?

Moram priznati, Višnjine faširance svi volimo. Jednostavno joj idu od ruke! Savršeno pogodi taj omjer mesa, začina i kruha i tko god ih proba, traži od nje savjet.

Pokazuju li vaša djeca interes za kuhanje?

Moja kći Paula je već dovoljno odrasla da si znade sama skuhati ručak. Da roditelja nema duže kod kuće, ona će se pobrinuti za sebe i brata Ivana.

Kada ste vi zavoljeli kuhanje?

Već sam u sedmom razredu shvatio da želim biti kuhar. Na satu domaćinstva napravio sam svoje prvo jelo, šnenokle. Učiteljica je bila jako zadovoljna mojim umijećem, dok, na primjer, moji roditelji nisu baš dobro prošli s mojim prvim pravim jelom. S obiteljskim prijateljem išao sam u ribičiju i usput skupljao puževe. Želio sam iznenaditi roditelje puževima za večeru, kada se vrate s posla. Pustio sam ih tri dana u vreći da se očiste, potom sam ih stavio u octenu vodu pa skuhao, ali nisam znao da ih trebam distanti. Nakon tog kuhanja uvaljao sam ih u brašno i ispekao. Lijepo sam ih aranžirao sa zelenom salatom, ali su zapravo bili jako žilavi, a roditelji mi to nisu htjeli reći. 

U sve tajne te profesije uveo me moj firmani kum, koji je bio profesionalni kuhar. Rano je ostao bez roditelja, tako da je uvijek kuhao. Kasnije je organizirao druženja i tako sam se ja pridružio. Uz njega sam dosta naučio o kuhanju, ali i shvatio da uz dobro društvo savršeno paše i malo hrane. No tata je htio da se bavim nečim drugim. Htio je da budem puškar, ali ipak sam se odlučio za gastronomiju.

Jeste li strog roditelj ili tata frend?

Strog sam, ali kao prijatelj strog. Mislim da je to zbog nedostatka vremena koje mogu provesti sa svojom djecom jer kao šef kuhinje u restoranu vrlo kasno dolazim kući. Da imam više vremena, sigurno bih bio drugačiji otac.

Što po vama čini dobrog kuhara?

Upornost je prva odlika dobrog kuhara. Moraš imati vremena i volje da stalno ulažeš u sebe, u svoje znanje i usavršavanje. To je zanimanje koje se uči iz knjiga, ali je praksa itekako bitna jer moraš boraviti u kuhinji, učiti se timskom radu, ali i psihologiji da bi postao dobar kuhar. Čovjek koji radi u kuhinji mora biti vrijedan, a drugo je želja i koliko je ta osoba spremna naučiti.

U kojoj hrani najviše uživate, postoji li nešto što nikada ne biste pojeli?

Volim i ja mediteransku kuhinju, ne samo tradicionalnu, kontinentalnu. Radio sam ja i na moru, s ribom, pa bih mogao izdvojiti kornatski brudet kao nešto što najfinije što sam ikada jeo. Pripremao ga je jedan ribar pa su valjda taj ambijent pod borom i netom ulovljena, svježa namirnica učinili svoje. S druge strane, ne volim kada se u kuhanju spajaju nespojive namirnice, začini.

Koja su vaša tri omiljena jela?

Nedjeljna juha, bez obzira na to je li to ajngemahtec, goveđa juha ili juha sa štruklima, lešo meso poslije toga s domaćim paradajz sosom ili hrenom, domaća kokica, patka ili pura – svejedno koja jer mi je perad vrlo draga.

Koja su to jela (osim jaja na oko) koja bi svatko trebao znati spraviti?

S obzirom na današnji tempo života, ljudi bi trebali znati skuhati juhe i variva. Zdravo je, ima puno povrća i lako se napravi.

Čega nikad ne smije nedostajati u vašem hladnjaku?

Svaki kuhar u svom frižideru mora imati kiselo vrhnje, maslac, korjenasto povrće poput mrkve i celera te suhomesnate proizvode poput špeka. Od toga se mogu napraviti barem tri različita jela.

Veseljak ste, u krugu obitelji možete se opustiti i uz glazbu zapjevati. U čemu si još date oduška?

Čim sam malo okusio struku, znao sam da u kuharstvu ne možeš računati na radno vrijeme. Kuhari rade i svecima i petcima, često kuhamo na svoje rođendane i s gostima i kolegama u kuhinji proslavimo Nove godine. Imam i ja hobije i strasti, ali nemam vremena za njih. Volim plivati i otići na ribičiju. Ribolov me zna smiriti. To me također podsjeti na djetinjstvo – svaka je subota i nedjelja bila provedena uz jezero i rijeku. Ali, nažalost, već šest godina nisam išao u ribičiju. Ovaj tempo života mi ne dopušta da sve tekuće poslove zaustavim i odem pecati. Mogao bih pecati po noći, ali kad ću onda spavati?