„Prvi put sam radio glazbu za jedan dokumentarni serijal, radi se serijalu „Nesreća“, redatelja Arsena Oremovića u kojem su prikazane velike prometne i prirodne tragedije koje su se desile u Hrvatskoj“.

S obzirom na to da je glazba u serijalu isključivo podređena slici i trajanju određenih slika, autor je na soundtrack izdanju odlučio teme proširiti i nadograditi te ih učiniti same sebi dovoljnima da mogu funkcionirati i bez slike.

„Tako je nastala i ova prva glazbena tema koju predstavljamo: „Ritam vlaka 216. Bazirana je na temi koju čujemo u epizodi „Ljudi gdje mi je vlak“ i koju smo onda nadogradili sa trubom Andreja Jakuša i nekim dodatnim klavijaturama.“

Arsen Oremović kaže kako je Tonijeva glazba izuzetno pridonijela identitetu serije te je ponosan što će taj soundtrack biti Tonijev prvi solo album.

„Neki će songovi, doduše, biti prilagođeni novom kontekstu, svom životu bez pokretne slike, ali u osnovi ih je Toni i takvima zamislio, samo smo ih u nekim situacijama morali "suzbijati" da se ne sudaraju s događajima na ekranima. Drago mi je da predstavljanje albuma počinje prvim singlom "„Ritam vlaka 216/Train 216 Shuffle" jer mi je to bila jedna od najdražih tema, odnosno to je jedna od rijetkih situacija u kojima sam scenu montirao i prilagođavao glazbi, a ne obrnuto.“, kaže redatelj i scenarist Oremović, napominjući kako skladba ima izuzetno jak i hipnotičan ritam, pa je u konačnici koncipirao i takav spot koji se naslanja na epizodu o željezničkoj nesreći iz 1974. godine, ali je njegov stil potpuno drukčiji.

Glazba je ambijentalnog elektro-akustičnog karatkera, odnosno Toni Starešinić je opisuje kao glazbu u slikama jer se ne radi o klasičnim kompozicijama.

„S jedne strane sam s klavijaturama pokušao doslovce dočarati zvukove iz stvarnosti, a s druge strane sam pokušao opisati tu jednu emocionalnu i duhovnu stranu koju inače ne čujemo, ali osjećamo. Cijeli soundtrack sam snimio u svom studiju Tonic Electronic i baziran je na Moog, Dave Smith i Korg klavijaturama.“