Gözde Kansu je rođena 23. kolovoza 1980. u İzmiru. Dolazi iz velike obitelji s puno djece, a u djetinjstvu se bavila baletom, a kasnije je sudjelovala u kazališnim i glazbenim aktivnostima škole. Radila je s timovima gradskih kazališta u Istanbulu. Osim u kazališnim predstavama, sudjelovala je i u mnogim televizijskim projektima.

Slavna Turkinja svoje prvo glumačko iskustvo u seriji stekla je sudjelujući u televizijskoj seriji 'Çiçek Taksi' 1995. godine kada je imala samo 15 godina. Bila je i u voditeljskim vodama, a dobila je otkaz jer je tijekom emisije nosila dekoltiranu haljinu. Do sad je imala više veza (među ostalim s pjevačem Güntaçom Özdemirom), no nikad se nije udavala. U razgovoru za Haber Turk pričala je o svojoj karijeri, bavljenju novinarstvom, pisanju pjesama.

U seriji 'Zlatni kavez' glumite Gulgun, recite nam nešto o njoj.

Gulgun je snažna žena u patrijarhalnoj obitelji, pa mora pronaći svoj način da dobije ono za što smatra da je pravedno i ispravno. Jako voli svog sina i spremna mu je pružiti podršku, čak i kad se ne slaže potpuno s njegovim izborima.

Kruže glasine da je snimanje potaknulo nekoliko ljubavnih veza, Afra i Mert, vi i Emre Altug...

Na setu je jako zabavno i nastala su nova prijateljstva. Tako je sa mnom i Emreom, samo smo prijatelji, nema ljubavi.

Kao dijete ste bili vrlo fleksibilni te ste se rano počela baviti baletom...

Mama je to primijetila i odvela me doktoru, a on je savjetovao da me upiše na atletiku ili balet. Odabrala sam na balet.

Zašto ste se prestali baviti njime?

Počela sam se debljati. U našoj obitelji vrijedi pravilo da na tanjuru ne smije ostati ništa. Jednog je dana učiteljica baleta mami rekla da ću imati jako težak život i da ću uvijek morati paziti. Ja sam to čula i stala. Mislim da se moja podsvijest u tom razdoblju okrenula u drugom smjeru. Kazalište, poezija, glazba, čak i novinarstvo.

Bili ste i u novinarskim vodama.

Prvo u srednjoj školi gdje smo izdavali časopis, a potom sam u jednim dnevnim novinama počela pisati kolumnu 'U Gozdinim očima'. Naučila sam fotografirati i pisati vijesti. Stažisti bi dolazili i pitali: 'Kad ste vi diplomirali?' Odijevala sam se kao da sam starija i nosila smeđi ruž da bih izgledala starije, a zapravo sam još bila srednjoškolka.

Kako to da se niste htjeli nastaviti baviti novinarstvom?

Kad postaneš novinar, ne možeš dodati svoj komentar. A ja sam voljela komentirati i sanjariti. Htjela sam pristupati osjećajima, a ne razumom. Dok sam se u Izmiru bavila novinarstvom, otišla sam u Istanbul kako bih u Gradskim kazalištima pogledala predstavu i o njoj pisala. Potom sam odlučila ići na prijamni ispit za studij kazališta. I uspjela sam!

Zašto niste ostali u Izmiru?

U Izmiru nije bilo kazališta. Sila i ja zajedno smo išle u osnovnu školu i gimnaziju. Onda se ona upisala na Sveučilište Bilgi i otišla u Istanbul. Nazvala me na rođendan i rekla: 'Daj, što još radiš u Izmiru?' Kad sam došla u Istanbul, izašla sam iz autobusa, a Sila mi je iz ruke uzela kovčeg i rekla: 'Ovo je ključ mog stana.' Onda sam počela glumiti u predstavi 'Medya Medya Nereye?' Ahmeta Gulhana.

Kako ste provodile vrijeme kod kuće?

Bilo je ispunjeno, sjajno smo se provodile. Ja sam dobra u kuhinji. Prvo jelo koje sam skuhala u Istanbulu bilo je 'hünkârbeğendi'. Dobra sam i u pospremanju i čišćenju. Osoba sam koja u dva ujutro usisavačem čisti i stan i svoju glavu.

Kad ste prestale živjeti zajedno?

Mi smo zapravo jako dugo živjele kao u komuni. Tako je bilo zbog intenziteta života. Na kraju smo živjele jedna iznad druge. Znaš kako je, davno smo na papir nacrtale zgradu. Na jednom katu jedna, na drugom druga. Sve što se napiše i nacrta se i dogodi, ne valja se ljutiti na papir i tintu. Treba energiju i čakre držati otvorenima, shvatiti važnost daha i slušati sebe. Serija 'İçerde' naučila me da se zapitam: 'Što leži dublje? Tko se krije unutar Gozde?' (Smije se.) Sigurno će nešto izaći prije nego što zatvorim oči.

Što vas je najviše začudilo?

Nekoć sam govorila da sam prirodna, da ne bih obojila kosu, da je boja s kojom sam se rodila najbolja. A onda sam jednoga jutra otišla frizeru, uzela škare i odrezala je. I rekla: 'Samo nastavi rezati.'

Ulažete li u što?

Nemam ni stan ni auto. Nisam vlasnica čak ni sebe. Hvala Bogu, čim mi se učini da ću ostati bez novca, odmah dobijem posao.

Pišete i tekstove pjesama. Kakvi su vam planovi na tom polju?

Za Silin sam prvi album napisala pjesmu 'Özledim Onu'. Za album 'Konuşmadığımız Şeyler Var' pjesmu 'Zamanında' napisale smo zajedno. To su bili dani kad sam u Izmiru izgubila djeda, krenulo mi je iz duše i napisala sam je. Bila sam na telefonu sa Silom i ona mi je rekla da joj pročitam što sam napisala. Prošlo je neko vrijeme i onda smo se vidjele. Sila i Efe Bahadir odsvirali su mi i otpjevali pjesmu. A ja sam plakala... Sila je na tu pjesmu stavila svoj pečat.