Atraktivni mladi turski glumac Alp Navruz rođen je 1990. godine u Istanbulu. Od trinaeste godine piše pjesme i kratke priče. Prvu je glumačku ponudu dobio 2016. za ulogu u filmu 'Ceberrut', a proslavio se ulogom Sinana u seriji 'Fazilet i njezine kćeri', zahvaljujući kojoj je stekao milijune obožavateljica u arapskim zemljama i Rusiji.

Premda su ga mnogi mediji proglasili najljepšim turskim glumcem, kaže da je po prirodi dosta hladan i suzdržan, pomalo i pesimističan, ali da ga posao toliko zaokuplja da zbog toga ne stigne odvojiti vrijeme za privatni život. Za Fox.com otkrio je pojedinosti o sebi, svom samorazvoju, nagradama i kulinarstvu.

Od prve epizode 'Ulice sjećanja' do danas pobudili ste veliko zanimanje. S čime vi povezujete to zanimanje?

Ako se mene pita, serije su, kad je riječ o cilju i sadržaju, timski posao. Dobra komunikacija glumaca s radnicima iza kamere, kao i njihovo slaganje, gledateljima uvijek donose ugodne prizore. A mislim da nas gledatelji, što sukob dobra i zla više raste, gledaju sa sve većim uzbuđenjem.

Lik Halila strastven je i isto toliko ratoboran. Nalazite li nešto od tih karakteristika i u sebi?

Halil je impulzivan lik koji ne može skriti osjećaje. Zbog toga reagira u trenu. I ja bih za sebe mogao reći da sam ratoboran, ali to, kao i ambiciju, pokazujem na smiren način. Iako naše fizičke reakcije nisu iste, naši su unutarnji svjetovi slični.

Uvijek pridajete važnost samorazvoju. Znamo da učite o glazbi i streljaštvu, a i volite plivati te se općenito baviti sportom. U kojem ste području najuspješniji?

Da. Naša je profesija neograničeno područje otvoreno obrazovanju, a mislim da je, kako bismo se bolje uklopili u svaku ulogu, prednost to ako imamo znanje o nekim područjima, čak i ako to nije profesionalno bavljenje nečim. Jahanje, streljaštvo, pisanje i grane sporta područja su koja me zabavljaju i u kojima se usavršavam.

Kažu da vas poezija posebno zanima i da od srednje škole pišete pjesme. Jeste li u vrijeme pandemije imali vremena za pisanje? Razmišljate li o tome da u budućnosti izdate knjigu i postoje li osobe s kojima dijelite svoju poeziju?

Pisanje i čitanje poezije strast je u kojoj već dugo uživam. U vrijeme pandemije pripremio sam svoju knjigu poezije. Međutim zbog tempa snimanja serije nisam uspio dovršiti dizajn. Htio bih uskoro riješiti preostale poslove i, ako sve bude u redu, objaviti je. Svoju poeziju općenito gledano ne dijelim, smatram je tajnom. A kada dođe vrijeme, više neće biti tajna. (smijeh)

Rekli ste da je jahanje poput terapije. Je li vaše zanimanje za jahanje počelo u Kapadokiji?

To je ideja koja zapravo već dugo postoji u meni, ali je nisam uspijevao provesti u djelo. Krajem pandemije u Istanbulu sam krenuo u školu i nastavio je u Kapadokiji. Započeo sam s tim sportom kao dodatnim obrazovanjem i pretvorio se u strast.

Na društvenim mrežama imate milijune pratitelja. Pratite li poruke obožavatelja i komentare o sebi? Kakve osjećaje u vama bude ti komentari?

Prije svega želim zahvaliti svim pratiteljima koji me podupiru. Naravno da ne zanemarujem tu potporu te čitam i uzimam u obzir komentare, poruke i kritike koliko god mogu. Općenito gledano, zbog tog se interesa dobro osjećam.

Do danas ste od različitih udruženja dobili nagrade za najboljeg novog glumca. Što mislite, što se ljudima najviše sviđa u vašoj glumi?

Ne znam koliko je ispravno da odgovorim na to pitanje. No zahvaljujem svima koji su smatrali da sam zaslužio te nagrade. Moja je dužnost uvijek se razvijati i uvijek stremiti boljem.

Da vam profesija nije gluma, možda biste se bavili kulinarstvom, o čemu ste razmišljali. Odakle ta ljubav prema kuhanju? Kakva jela kuhate za sebe?

Odmalena do danas trudio sam se sve za sebe raditi sam. A sada mislim da ubirem plodove toga. Boravak u kuhinji i isprobavanje nepoznatih jela iz nekog mi razloga pružaju užitak. I dalje se u slobodno vrijeme trudim isprobavati recepte i mislim da će uvijek biti tako.

Hoćemo li vas u budućnosti vidjeti u kinu i kazalištu?

Znam da su za glumce film i kazalište uvijek posebni. U kazalištu imate bliskiji odnos s gledateljima, a na bijelom je platnu sve bolje isplanirano i bolje vladate pričom. Dobio sam dobre ponude za film, no mislim da još nisam naletio na priču koja bi bila blizu one iz mojih snova. A zbog dugogodišnjeg tempa snimanja serije neke projekte vremenski nismo mogli ubaciti. Naravno da, kao i svaki glumac, i ja želim glumiti u filmu i nadam se da ću uskoro ostvariti taj svoj cilj.