Najpoznatiji hrvatski šansonijer, skladatelj, tekstopisac, aranžer i slikar, 'zlatni trešnjevački dečko' Zvonko Špišić preminuo je danas u Vinogradskoj bolnici. Vijest je potvrdilo i Hrvatsko društvo skladatelja
Zvonko Špišić završio je u bolnici prije mjesec dana. Najprije je dobio kroničnu upalu pluća, a zatim srčani te i moždani udar. Posljednjih nekoliko dana nije bio pri svijesti.
Zvonko Špišić rodio se 26. veljače 1937. godine u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine. Glazbenu školu nije završio, već je samouk. Objavio je preko 320 skladbi te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.
vezane vijesti
Po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i velik broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.
U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb, kao što su 'Zagrebečke španciracije', 'Grič u suncu, Grič u seni', 'Trešnjevačka balada”, 'Zagrebačko ljeto', 'Zagreb i ja', 'Zakaj volim Zagreb', 'Od Selske do vječnosti', 'Tango argentino', 'Trešnjevački plac', 'Stari dečki', 'Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz' i mnoge druge.
Prestao je nastupati 1999. godine, no njegovi su se albumi i dalje prodavali. Vrijeme je provodio u svom domu na Trešnjevci u društvu prijatelja i kćeri blizanki, a najveće veselje su mu unuci.
