Zdjelica Petre Nemcove razbila se na četiri mjesta kada je plimni val uzburkane crne vode progutao bungalov u Khao Laku na Tajlandu, gdje su ona i njezin tadašnji dečko, fotograf Simon Atlee, bili na odmoru 2004. godine.

Bio je to dan nakon Božića i njezin život od tada nije bio isti.

Nemcova je započela taj dan - 26. prosinca - dijeljenjem doručka s Atleejem, nakon čega je uslijedila mirna šetnja plažom, kazala je ekskluzivno za američki People.

Njihov odmor je došao kraju i s dva slobodna sata prije nego što su trebali odletjeti kući, Nemcova se zaokupila prijeko potrebnim pakiranjem dok je pospremala bungalov prije odlaska.

Njih su dvoje bili sretni i zaljubljeni, jer su svoje putovanje proveli roneći, a Nemcova u to vrijeme nije znala da je Atlee čak planirao zaprositi.

Njihova kuća za odmor u odmaralištu gledala je na bazen, koji je bio ispunjen i opuštajućim putnicima i obiteljima koje su zabavljale veselu djecu. Dakle, kad je Nemcova tog jutra iznenada čula vrištanje, jedva je imala vremena baciti pogled kroz prozor prema bazenu prije nego što se dogodila tragedija.

'Sve se dogodilo u djelićima sekunde. Podigla sam pogled i vidjela bjesomučno kretanje i ljude koji su skakali, a onda u sljedećoj sekundi, val se obrušio na bungalov i razbio sve staklene prozore', prisjetila se.

Krhotine stakla razrezale su njezinu kožu dok je cijeli bungalov propadao. Jasno se sjeća da ju je Atlee dozivao.

'Čula sam Simona kako vrišti moje ime, i to je bio posljednji put da sam ga čula', kazala je.

Ono što će postati poznato kao najgori tsunami na svijetu i ostaje najrazornija katastrofa koja je zahvatila Aziju izazvao je potres magnitude 9,1 po Richteru kod obale Indonezije.

Naknadna serija valova - neki su dosezali visinu od 50 metara - desetkovala je regiju, utječući na najmanje 12 zemalja i ubivši procijenjenih 230 tisuća ljudi, uključujući dečka češke manekenke, čije je tijelo pronađeno tek mjesecima kasnije.

Znanstvenici su bili zaprepašteni razmjerima užasa: ništa slično nije se dogodilo u modernoj povijesti.

'U nekom trenutku više nisam mogla disati. I pomislila sam: 'To je to.' To je bio moj posljednji trenutak i prepustila sam se, zapravo, bio je to najblaženiji trenutak u mom životu', prisjeća se sada Nemcova, opisujući kako se pomirila s vlastitom smrću.

'A onda sam, nekim čudom, opet mogao vidjeti nebo'.

Nemcova je na kraju zgrabila veliko lišće palme, gdje se držala 'nevjerojatno dugih osam sati'.

Supermodel se nije mogla pomaknuti i nije osjećala noge. Sve čega je bila svjesna bila je nesnosna fizička bol njezine slomljene zdjelice - i emocionalni danak onoga što se događa oko nje. Zrak je ispunjavao dječji jauk, dok jedna po jedna njihova zaglušujuća tišina nije postala još glasnija.

Osobnu tragediju pretvorila u dobro djelo

Sada, 20 godina kasnije, Nemcova se osvrće na 'mnoge lekcije' koje je naučila iz katastrofe. Osobnu tragediju pretvorila je u djelo sa svojim svjetskim fondom Happy Hearts Fund koji je osnovala 2005. s ciljem pružanja podrške djeci koja prolaze kroz ove katastrofe obnovom sigurnijih škola u pogođenim područjima.

'Čuti djecu kako vrište i ne mogu im pomoći, to ostavlja tako snažan trag. Danas i svaki dan imam izbor pomoći', ustvrdila je.

Organizacija Nemcove je od tada prerasla u neprofitnu organizaciju koju je ona suosnivala, All Hands and Hearts, jedinstvenu po svojoj sposobnosti da pomognu globalnim zajednicama jer dolaze na mjesto rano i ostaju kasno kako bi pomogli obnoviti škole i domove na način otporan na katastrofe.

'Pomažete drugima da ponovno izgrade svoje živote, ali mnogo puta se i vaš život, na neki način, ponovno izgradi', kaže Nemcova o volonterskom radu u više od 28 zemalja svijeta.

Njezin život sada je pun svrhe i radosti

Udala se za poduzetnika Benjamina Larretchea 2019. i zajedno imaju petogodišnjeg sina Bohdija. Žive u Miamiju (uz vodu, napominje Nemcova) gdje ona još uvijek prakticira tri stvari za koje kaže da su joj pomogle da tako brzo ozdravi, prije toliko godina.

'Moja meditacija i energija djeluju, vježbam tugovanje i zahvalnost, a zatim se fokusiram samo na pozitivnost. Liječnici su rekli da mnogim ljudima s istim ozljedama treba dvije godine da se oporave. Ja sam se izliječila za četiri mjeseca'.

U prvom trenutku kada je bila u mogućnosti, u proljeće 2005., Nemcova je otputovala natrag u Tajland kako bi odala počast Atleeju i drugim žrtvama te zahvalila mještanima i volonterima. Također se odlučila ponovno suočiti s valovima roneći - ista aktivnost u kojoj su ona i Atlee zajedno uživali samo nekoliko dana prije katastrofe.

'Otišla sam pod vodu i uhvatila me panika. Srce mi je išlo tako brzo i jednostavno nisam mogao ni disati kako treba, ali jako je važno ne živjeti u životu punom straha. Zato sam to učinila'.

Doduše, kaže Nemcova, trebalo joj je nekoliko godina prije nego 'zvukovi palminog lišća koje pada na krov hotela ili bungalova' nisu izazvali punu paniku u njezinom tijelu, ali je naporno radila kako bi riješila svoju glavu straha.

'Ako cijenite dar zraka, ako cijenite mogućnost pokretanja nogu, sve ostalo je puno bogatije. Život vam je sretniji. Živiš umjesto da samo preživljavaš', zaključuje.