NEDJELJOM UJUTRO - SUBOTOM NAVEČER

U očekivanju nekorektnog humora kvartovske komedije

13.09.2012 u 09:00

Bionic
Reading

I prije nego gledatelji hrvatske televizije pogledaju prvu epizodu humoristične serije 'Nedjeljom ujutro, subotom navečer', koja je na programu HTV-a 16. rujna u nedjelju navečer, oko 22 sata na prvom programu, serija je već izazvala izuzetan interes javnosti. Stoga smo vam je odlučili predstaviti i ujedno popričati s redateljem i scenaristom serije Predragom Ličinom - Peđom

'Ovo je bila najgluplja ideja…' Rečenica je to koju bi u svakoj epizodi mogao izgovoriti barem jedan od četiriju glavnih junaka. No u trenutku kad je izgovori ili pomisli, obično je prekasno; posljedice spomenute ideje već su nastupile.' Kada je ovo početak osnovne informacije jedne nove humoristične serije nastale u Hrvatskoj, možemo očekivati sve samo ne hrvatski humor na kakav smo navikli. Onaj loš! Serija 'Nedjeljom ujutro, subotom navečer' je tzv. 'kvartovska' komedija ne baš korektnog humora, ne baš tipičnih junaka i ne baš običnih situacija za koje je teško vjerovati da izvorište imaju u stvarnom životu, iako ga većinom zaista imaju. Sama ideja za seriju nastajala je punih sedam godina.

'Prije nekih sedam godina napisao sam scenarij za kratki igrani film koji se zvao 'Droga je štetna za stari organizam'. Priča se temeljila na događaju za koji sam čuo krajem osamdesetih godina o nekom liku koji se najeo tripova na subotnjem tulumu u Sopotu, a u nedjelju se priča proširila preko Zapruđa i Utrina do Dugava. Lika su tripovi pukli na polarnu zimu, nakon čega je u stanu našao skijašku opremu i utoplio se. Nedugo zatim ga je puklo na skijanje i odlučio je da bi mogao skijati po stepenicama nebodera! Abnormalna buka od skijanja na stepenicama probudila je neku staricu i ovaj ju je lupio ispred njenog stana oko dva ujutro. Kad je starica sljedećeg jutra ispričala sinu i snahi da ju je pregazio skijaš u neboderu, došla je ekipa iz Vrapča pa su odvezli staru na liječenje. Naravno, nikad nitko nije upoznao ni skijaša ni staricu, a priča se prenosila s koljena na koljeno. Poslije se isti događaj ponovio i u Rijeci i u Splitu... Od ovog događaja počeo se razvijati scenarij za seriju. U ljeto 2007., u trenucima dokolice, napisao sam još četiri epizode čiji se središnji događaji baziraju na događajima sličnim i bizarnim poput ovog sa skijašom, pri čemu sam počeo polako i razvijati likove... Ozbiljno pisanje počelo je početkom prošle godine kad mi je upomoć uskočila Jelena Paljan pa smo zajedno zakucali epizode do kraja.' Tako je scenarist i redatelj serije Predrag Ličina – Peđa za Tportal.hr otkrio kako je uopće došlo do ideje. Iza Ličine je danas oko 70 režiranih videospotova, otprilike isto toliko i TV-reklama te tri dokumentarna filma, a karijeru je počeo kao prvi pomoćnik redatelja na hrvatskoj televiziji nakon Akademije dramske umjetnosti gdje je studirao filmsku i TV-režiju. 

 


Svaka od priča započinje u nedjeljno jutro u kojem susrećemo naše junake u neobičnim situacijama da bi se nakon toga vratili u subotnje kasno poslijepodne, večer i noć i otkrili koji je slijed događaja doveo do takve nedjeljne 'posljedice'. Na samom kraju svake epizode, vraćamo se u nedjeljno jutro da bismo vidjeli rasplet priče. Prilično neuobičajen zaplet i to u svih 15 epizoda prve sezone i čiji nazivi već dovoljno govore o 'pomaknutom humoru ('Za kog je žirafa', 'Ko ovdje nije gej', 'Bako, što radiš', 'Koliko tražiš za sjekiru', Gdje je moj ormar' itd.). O samom 'nekorektnom' humoru Ličina kaže da nije to ništa nekorektno jer su to normalni razgovori za šankom. 'Droljo', 'Srbine', 'Gejderčino' dok na pitanje kako to da kod nas, do pojave 'NUSN' nije bilo slične serije o životu na ulici i provodu kakav se događa gotovo svakodnevno među tinejdžerima, ali i daleko starijom populacijom i kroz koju Hrvatska pri put dobiva priliku kroz seriju zaviriti u gradsku svakodnevnicu, u svom stilu odgovara: 'Ubij me ako znam!'


Pronaći producenta koji bi ovaj, ipak nesvakidašnji hrvatski humor, uspio unovčiti nije sigurno bilo lako pa smo pitali Peđu kako mu je to uspjelo: 'Nije stvar unovčavanja... Stvar je u tome da se nešto snimi na nekom produkcijskom nivou, a ne samo da se razmišlja o tome kako i koliko zaraditi. Producenti serije Ankica Jurić-Tilić i Igor Grahovac upravo su se tako i postavili i omogućili mi da snimim sve ono što mi je u glavi. U njihovom slučaju se razmišlja o zaradi na dugoročan način, sušta suprotnost terminu 'ajmo sad i odmah pokupit lovu'. Osim toga, i Igor i Ankica su na istoj valnoj duljini kao i ja. Da nisu ovo što jesu, Ankica bi bila vrhunski dramaturg, a Igor vrhunski nogometni trener.'


Serija je snimana od 10. travnja do kraja lipnja ove godine, a sve su lokacije izvorne i uglavnom smještene u Novi Zagreb u kojem se događa najveći dio radnje. Podijeljena u 15 epizoda trajanja 26 minuta. Prilično neuobičajen format koji Ličina jednostavno pojašnjava: 'Nisam se je odlučio na taj format. To je bila zadana forma na natječaju HRT-a. Međutim, nama je to savršeno odgovaralo jer su nam napisane epizode otprilike toliko i trajale.' S obzirom na sadržaj, način rada i prikaz života na ulici, naziru se dodirne točke sa serijama poput 'Skins' kod nas emitirani kao 'Nabrijani' i 'Shameless' ('Besramnici') Paula Abbotta pa smo pitali Ličinu koliko su ga za pisanje scenarija inspirirale spomenute serije: 'Više su me te serije inspirirale u estetskom smislu, odnosno kako se u obje serije prikazuje realizam. Zapravo, estetski me najviše inspirirala britanska serija 'Misfits' koja ima dosta dodirnih točaka sa Skinsima, s tom razlikom da u njoj postoji i sci-fi element. Ipak, ja sam našu svakodnevicu malo romansirao, možda je malko više približio stripovskoj estetici. Drugačije je kad snimaš realizam u Chicagu i Londonu ili kod nas. Kod njih gdje god da postaviš kameru sve izgleda lijepo, kod nas je to potpuno suprotno. Ajmo reći da kod mene realizam malo više naginje stilizaciji.'


Serija je nastala u produkciji Kinorame i B-produkcije. Producenti serije su Ankica Jurić Tilić i Igor Grahovac, scenarij svih 15 epizoda uz Ličinu potpisuje i Jelena Paljan. Koredatelj je bio Zvonimir Jurić, direktor fotografije Dragan Marković, montažeri Tomislav Pavlić i Vladimir Gojun, glazbu, koja ima vrlo važnu ulogu u seriji, potpisuju Jure Ferina i Pavle Miholjević – kreativni tandem iz grupe Svadbas. Dakako, ideja za soundtrack nameće se sama po sebi, a glazbom koju su Jure i Pavle snimili, Peđa je i više nego zadovoljan: 'Prezadovoljan! Meni je muzika najvažnija i najjača stvar na svijetu. Tek poslije dolaze film i nogomet. Obožavam kad s nekim pričam da bi ta i ta stvar u toj i toj sceni trebala malo sličiti na Sonic Youth, a onda me on pita na koju stvar točno. Super je osjećaj kad shvatiš da te je netko shvatio. Vidiš, soundtrack? Uopće mi takvo što nije palo napamet. Priznajem da ti je dobra ideja.'


Glavni junaci seriju su Sonja, Filip, Srbin i Hans. Četvorka u ranim dvadesetima, uz naglasak da nisu baš rođeni u najbolje vrijeme i u najboljim okolnostima. Premda žive u kvartu u kojem se nema što raditi, u zemlji u kojoj se gotovo više i ne može raditi, s roditeljima koji su ili siromašni ili na privremenom radu u inozemstvu ili alkoholičari, glavni junaci nisu nimalo depresivni i ogorčeni. Previše su mladi da bi ih to moglo obeshrabriti, s previše smisla za humor da se iz toga ne bi sprdali i previše maštoviti da bi im to sputalo kreativnost. Njih četvero različitog su imovinskog statusa, obrazovanja, spola, dobi, nacionalnosti, seksualne orijentacije i alkoholne tolerancije, ali svima je zajednički višak vremena i maštovitosti.

Sonju glumi Iva Babić, Filipa Filip Riđički, Srbina Dado Čosić i Hansa Igor Kovač te još čitav niz eminentnih hrvatskih glumaca poput Ive Gregurevića, Ksenije Marinković, Lele Margetić, Asje Jovanović, Ive Mihalić itd. Iako je definitivno prerano govoriti o prijemu serije kao i njezinoj budućnosti, pitali smo Ličinu postoji li šansa da snimi film ako serija nađe svoju publiku i ostvari odličnu gledanost: 'Za sada mi je plan da do kraja godine snimim kratki igrani film 'Teleport Zovko' za koji smo dobili lovu od HAVC-a prošle godine. Šanse za dugometražni film uvijek postoje, ali neću trčati pred rudo...' Naviknuti na česte osude bilo koje vrste 'nekorektnog' humora na domaćim televizijama, automatski pada na pamet da bi serija mogla naići na razne osude, bez obzira na kvalitetu pa smo za kraj pitali Predraga Ličinu ne boji li se dežurnih dušobrižnika, crkvenih veledostojnika, moralista i velikih Hrvata koji bi ga mogli uzeti na zub nakon što, ne daj bože, pogledaju koju epizodu: 'Zašto bih se bojao? Niti sam imao aferu s maloljetnikom, niti sam utajio porez. Samo sam prikazao svakodnevicu Novog Zagreba...'