Većina će ljudi 2020. godinu prije svega pamtiti po pandemiji, no na sreću ima i onih kojima je ona donijela divne stvari. Katarini Madirazzi ta će godina ponajviše ostati zapamćena po udaji za marketinškog stručnjaka Mislava Madirazzu. Osim toga, glumica je u izolaciji otkrila novi talent. Počela se baviti lončarstvom i obogatila dom unikatnim keramičkim posudama.

Iza simpatične glumice zapažene su uloge u domaćim serijama 'Na terapiji', 'Počivali u miru' i 'Nemoj nikome reći', ali i u nekoliko filmskih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu, poput uloge Indijanke u njemačkom filmu 'Winnetou i Old Shatterhand', seriji 'Crossing Lines' (uz bok Goranu Višnjiću i Donaldu Sutherlandu) i kratkom filmu 'Žena u ogledalu', u kojem je bila nizozemska plesačica i špijunka Mata Hari. Jednako gušta na kazališnim daskama pa je tako glumila u predstavama u HNK-u u Varaždinu, Zorinom domu u Karlovcu te u Maloj sceni u Zagrebu.

Serija 'Dar mar' ima odličnu glumačku postavu, što mlađu, što stariju. Kakva je atmosfera bila na setu za vrijeme snimanja?

U potpunosti se slažem, ekipa je stvarno bila savršena. Tih osam mjeseci proteklo je za čas, a meni je bilo neopisivo veselje ići svaki dan na snimanje. Odlično smo kliknuli. Što glumački, što privatno. Tako da se nadamo da se taj dobar duh koji vlada na setu prelio na male ekrane i da publika uživa gledajući nas. I da izmamimo pokoji osmijeh na lice.

Kako ste se pripremali za ulogu Daliborke Dade Grob i ako dođe do druge sezone, gdje vidite svoj lik, u kakvim situacijama i pričama?

Daliborku sam već od same audicije počela istraživati i zamišljati kakva bi mogla biti. Ona je neka kombinacija ljudi koje poznajem, nekog mog zamišljanja lika te vizije autorskog tima serije. Najizazovnije, a ujedno najuzbudljivije kod nje bile su mi ozbiljnost i strogost jer sam privatno totalna suprotnost. Tako da mi je bilo jako zanimljivo gledati svijet njenim očima.

Dok neki glumci zaziru od serija, vi ste sad već prava veteranka u njima. Što vam je najvažnije na setu i u čiju vam je kožu ili mentalni sklop dosad bilo lakše ući?

Hmm, mislim da mi je na setu, ali i u projektima općenito najvažnije to da sam okružena ljudima kojima umjetnički vjerujem i da znam da me dobro vode. Također, da imam svojevrsnu slobodu u zadanim okvirima te da u potpunosti razumijem viziju režisera i pokušam u sklopu toga kreirati i nuditi rješenja. Naravno da uvjeti nisu uvijek idealni, ali stvarno se trudim učiti iz svakog projekta i rasti jer vjerujem da je to uvijek moguće. Što se tiče likova koje igram, možda mi je teže naći karakter koji je privatno sličniji meni, jer tada teže nađem razlike i moram se više truditi da ne skliznem u ‘poznato’, tj. u Katarinu. Stvarno pokušavam živjeti svaki svoj lik i reagirati iz njihovog karaktera. Jer bez obzira koliko uloge bile slične, i dalje su različite. Ako dobijem tri uloge smotanog lika, i dalje oni mogu biti smotani na tri potpuno različita načina i samim time drugačije reagirati na iste situacije. Tako se dobiva potpunost i cjelovitost karaktera. Zapravo bježim od toga da uvijek glumim ‘iz sebe’ i ‘sebe’ jer bih onda cijeli život igrala jednu ulogu. A to je uloga Katarine u različitim situacijama. Tko bi to htio gledati?

Kakve vi serije volite i pratite?

Moram priznati da još nisam našla neku koja mi je s trona bacila 'Sopranose' i 'Dekalog'. Volim serije koje nisu banalne, one koje mi donesu neku svježinu i otvore vidike, bilo što se tiče glume, bilo kamere ili scenarija. Pogledala sam i sve ove aktualne serije, ali nekako su prilično plitke i na istu foru. Znaju imati dobre ideje, ali na tome nažalost stane. Živimo u svijetu hiperprodukcije, a to je počelo štetiti kvaliteti, ali baš zato još više cijeniš kad naiđeš na dragulj.

Jedna ste od rijetkih koja je upisala Akademiju dramskih umjetnosti iz prvog pokušaja, i to u Zagrebu i Sarajevu. Kakav je to osjećaj?

Meni je to i dandanas nevjerojatan osjećaj i još uvijek smatram to nekim svojim malim čudom. Išla sam 'probati' na obje akademije jer sam stalno slušala o tome kako je teško upasti. Tako da je moj plan zapravo bio studirati matematiku i paralelno svake godine pokušati upisati akademiju. Zamislila sam to tako da ću je upisati tek u četvrtom pokušaju, a dotad imati završene tri godine matematike, i onda ću paralelno studirati glumu i matematiku, haha. Ali život nikad ne ide onako kako to planiraš. I upravo to je njegova ljepota. Neizmjerno sam zahvalna na tome što mi se pružila prilika studirati ono što volim, i to na čak dvije akademije. I zauvijek ću to cijeniti! A i Sarajevo, ljudi i profesori od tog prijemnog imaju posebno mjesto u mom srcu.

Studirali ste glumu i na praškoj akademiji. Kakva iskustva nosite s tog inozemnog studija?

Bio je to četvrti semestar, dobila sam stipendiju i u dogovoru s profesorima na ADU, koji su zaista bili divni i izašli mi ususret i pustili me, otišla sam u Prag. Kad me pitaju kakvo mi je bilo to razdoblje, često kažem da mi je to bilo šest najljepših mjeseci u životu. Bila sam okružena internacionalnim ljudima koji su istinski živjeli svoju umjetnosti i ondje sam se preporodila. Bili smo iz raznih zemalja svijeta i u Pragu smo imali samo jedni druge, što nas je povezalo toliko jako da smo i danas u kontaktu i doživljavam ih kao svoju veliku svjetsku obitelj. To su ljudi čiji su filmovi sada prijavljivani kao predstavnici za Oscara za svoju zemlju i osvajaju nagrade na velikim međunarodnim festivalima, a s kojima sam imala čast raditi i studirati. Profesori su isto bili prekrasni ljudi te su svi do jednog bili vrlo stručni u svom području. I danas sam u kontaktu s njima i znamo surađivati. A ono što me Prag najviše naučio, i toga se često moram podsjećati, to je da se usudim živjeti umjetnost i da se ne bojim grešaka.

U pandemiji ste se udali. Kako je izgledalo vjenčanje s obzirom na epidemiološke uvjete?

Sve je bilo u skladu s epidemiološkim pravilima i svadba je održana na otvorenom. Osim toga, slavlje je bilo točno onako kako smo zamislili, meni čak i bolje od očekivanog. Morali smo smanjiti broj ljudi i bilo mi je žao zbog toga, ali što je, tu je. Kao što rekoh, nikad u životu ne ide onako kako zamisliš. Tako da se nisam previše uzrujavala. Sjećam se da sam dan prije dobila takvu alergiju da mi je cijelo lice nateklo, ali samo sam se smijala i mislila kako bi bilo fora da sam tako natečena na svim slikama sa svadbe. Takve mladenke rijetko vidiš. (smijeh) Bila je to moderno-tradicionalna svadba s nekim našim malim iznenađenjima, a uživali smo smišljajući ih.

Imate mnoštvo talenata osim glume. Zapjevali ste u HRT-ovu showu 'Zvijezde pjevaju', a bavite se i izradom keramike. Kako je krenulo bavljenje time, gdje ste naučili izrađivati predmete i koliko imate vremena za taj hobi?

Uvijek mi bude toplo oko srca kad se sjetim toga. A što se keramike tiče, krenulo je sakupljanjem keramike kao suvenira s putovanja. Malo-pomalo jako sam se zaljubila u nju i dok smo uređivali stan, shvatila sam da nigdje ne mogu naći set tanjura kakav bi odgovarao našem stolu, pa sam odlučila da ću ih sama izraditi! Sve je krenulo za vrijeme lockdowna jer sam imala slobodnog vremena, gledala sam emisije o lončarstvu, čitala o njemu i sama se upustila u to. Kasnije sam upisala tečaj lončarstva i eto, sada doma izrađujem i pripremam prvu kolekciju koja ide sporije od očekivanog jer imam dosta posla neovisno o keramici, ali i dalje svaki slobodni trenutak iskoristim za modeliranje i stvaranje novih glinenih predmeta.

Koji su vaši trenutni, a koji budući projekti i kad ćete u Ameriku, jer ste dobili radnu dozvolu?

Mislila sam da ću se odmarati nakon snimanja 'Dar mara', ali ide se punom parom dalje, što mi je iskreno i drago jer više volim takav tempo. Ono na što sam trenutno neizmjerno ponosna predstava je ‘Njemački za početnike’ jer je prošla na Festival glumca! Projekt je to koji smo sami jako, jako dugo radili, stvarno dali i zadnji atom snage da zaživi, predstava u koju neizmjerno vjerujem i nadam se da će je i publika prepoznati. A u njoj glumim, osim s predivnim mladim i talentiranim kolegama, s jednom jedinom Mirelom Brekalom, glumicom koju obožavam od malih nogu, tako da je to definitivno predstava mojih snova. Također pripremam 'Robina Hooda' u Dječjem kazalištu Dubrava, a koji će, već to njušim, biti hit među mladima. Čekaju me još snimanja njemačkog filma i nekoliko kratkih filmova. Tu su još neki odlični projekti o kojima se šuška, ali o tom potom. A i veselim se jer uskoro izlazi serija ‘Beleznica’, prva srpska sci-fi serija, a i moja prva. Ovo malo što sam vidjela perfektno izgleda! Spremam se i za Ameriku, to tek jedva čekam, no kako je još neizvjesno stanje, a i ovdje imam dosta posla, prebacila sam put na jesen u nadi da će se uvjeti poboljšati, a dotle šaljem audicije svojoj agentici u Los Angelesu, pa ako dobijem nešto, sjedam u prvi avion.