Vjekoslavi Huljić ova nagrada puno znači jer je stuka prepoznala vrijednost knjige, priče o dvjema djevojčicama, maloj Splićanki i migrantici iz Sirije i osjetljivoj temi današnjice koja se provlači kroz nju - problem iseljavanja i izbjegličke krize.

'Nikad nisam pisala za nagrade, pisanje je moj životni hobi, ljubav, posao. U kojem god smjeru pero išlo vodim ga srcem, pisala tekstove za glazbu, romane ili knjige za mlade. Uvijek želim da teme budu zanimljive te da mlade ili stare ljude povučem da im se čita. Trudim se da im bude duhovito, možda izazove suzu ili se zamisle nad nekim temom, i uvijek kad govorim o romanima za mlade, moram imati neki problem kojeg mogu mladi ljudi doživjeti kroz svoje odrastanje, ali ga nekako vežem i uz mame, tate, bake, djedove, pa svi mogu naći nešto zanimljivo u tim romanima. Znam da vole humor i elemente krimića i koliko god se nekad čini da u njima nema izlaza nekako radnju privedem kraju da bude happy end', priča nam.

Djeca su joj najbolji pokazatelj koliko su njezine knjige prihvaćene. 'Nedavno mi je jedna djevojčica rekla na gostovanju 'Vi ste meni najdraža pisica'', rekla nam je kroz smijeh.

'Mislim da je ovdje bila ključna stvar što sam se dotakla teme migranata. Svi se mi suočavamo s tim problemom i htjela sam poručiti da jedna pružena ruka i mala gesta dobrote može puno napraviti za svijet. Titanic je metafora života i kad bi svatko pokazao malo dobre volje, on bi plovio puno i ne bi potonuo', smatra Vjekoslava Huljić s kojom je na dodjeli nagrada bio njezin suprug Tonči Huljić.