Vlaho Arbulić jedan je od najdarovitijih i najperspektivnijih glazbenika novije generacije. Prvi javni nastup imao je s 12 godina, kad je u 'Turbo Limach Showu' otpjevao pjesmu 'Feel' Robbieja Williamsa. Publika ga se sjeća i kao gosta u glazbenom showu 'X Factora Adria'. Radi kao model, a magistrirao je na Fakultetu elektronike i računarstva. Na glazbenoj sceni profilirao se kao kantautor, a postao je sve traženiji autor i producent.

Svoju umjetničku svestranost pokazao je i na nedavno održanoj Dori, na kojoj je dvoje izvođača nastupilo pjevajući njegove pjesme - 'Moli za nas' izveo je Marko Bošnjak (jedno od najvećih iznenađenja ovogodišnjeg natjecanja), a 'Voli me do neba' otpjevala je Tia Miljanović, i obje skladbe zaživjele su u eteru radijskih postaja. Vlaho je prije Dore predstavio i duet sa Zsa Zsom. Privatno uživa u roditeljskoj ulozi, a velika strast mu je voženje motora.

Koliko ste zadovoljni prijemom vaših skladbi s Dore među publikom?

Reakcije koje dobivam stvarno su jako pozitivne i njihova afirmacija među publikom bitan mi je vjetar u leđa. Pjesme tek sada, nakon Dore, zapravo kreću živjeti u eteru i među ljudima te mi je drago vidjeti pozitivan trend u tom smislu.

Možete li nam reći kako se odvija vaš proces stvaranja? Što vas inspirira za pisanje i koliko je vremena potrebno da se napiše pjesma?

Tu nema strogog pravila. Ako bih baš morao to definirati, rekao bih da najbolje pjesme nastaju kada se glazba i tekst slijevaju zajedno - to su neki posebni trenuci inspiracije. A o inspiraciji i kreativnosti, odnosno upravljanju njima kao resursima glazbenog stvaranja, mogao bih dugo i naširoko govoriti. No jedno je sigurno - svaki autor ima svoj specifičan životni kontekst kroz koji isprepliće glazbu na sebi svojstven način. Bitno je ostaviti prostora za glazbu, i vremenski, kao i načinom na koji percipiramo život oko sebe. Glazba se može raditi i matematički, ali ako ne uključimo moć emocije i transcendentnosti u proces stvaranja, onda teško možemo stvoriti vječnu glazbu.

Držite li se nekih posebnih rituala prilikom stvaranja pjesama? Jeste li se našli u situaciji da niste bili u mogućnosti izraziti svoju kreativnost u potpunosti?

Nemam neke posebne rituale. Mislim da oni ne mogu nadomjestiti prirodnu inspiraciju koja dolazi iznutra. Kao i svaki drugi autor, doživio sam trenutke ili periode kreativne suše. Svaki takav period signal je da um traži neki malo drugačiji pristup ili odmor.

Kako zamišljate savršenu pjesmu?

Kao svaku pjesmu koja u pravom trenutku pravoj osobi pogodi emocije koje proživljava.

Koga cijenite iz svijeta glazbe? S kime imate sličnosti u razmišljanju, stilu, interpretaciji…

Johna Mayera smatram svojim glazbenim i životnim guruom. Teško bih ukratko objasnio zašto i svakako preporučujem njegov opus.

Smatrate li da je u vašem poslu presudan talent ili ipak uporan rad? Cijenite li više kvalitetu ili kvantitetu pjesama?

Kvaliteta. Ali i uporan rad koji podrazumijeva kvantitetu. Tako da na kraju, kao i kod svih drugih stvari u životu, dolazimo do toga da je balans najvažniji i najteži.

Jeste li zadovoljni tempom kojim vam se razvija glazbena karijera i što najviše priželjkujete u tom pogledu?

Da budem sretan i stojim iza onoga što radim. Tempo je sekundaran.

Krenuli ste u smjeru u kojem doista osjećate svoju glazbu. Hoćete li onda malo više filtrirati informacije iz svog života kako biste usmjerili pozornost na umjetnost? Interes za njih će postojati jer je i vaša životna partnerica Tatjana Dragović javna osoba.

Nažalost, postoji nešto što se zove novinarska etika, ili barem profesionalnost, koje dosta fali općenito, da ne kažem samo u Hrvatskoj. Ali kad si siguran u ono što radiš, OK ti je ili barem nemaš vremena zamarati se time što novine rade svoj posao na način koji im podiže tiražu.

Prošle su dvije godine otkad nam je pandemija promijenila ritam života i navike. Kakav je utjecaj to ostavilo na vas i kako zamišljate budućnost?

Nisam nikada percipirao pandemiju kao dovoljno bitnu stvar da bude opravdanje osobnim promjenama nagore - u poslu, odnosima itd. Naravno da je na kraju ostavila kolektivni trag i da se svi trebamo prilagoditi donekle drugačijem svijetu. Najviše bih volio da u tom procesu ostanemo ljudi. Da budemo nježni prema drugima i sebi, bliski i obzirni prema potrebama ljudi i prirode oko sebe. Ne mogu reći da sam jako optimističan, ali kroz moje ružičaste naočale tako to izgleda.

Koje su slike ljubavi iz književnosti, glazbe, filma oblikovale vaše razumijevanje ljubavi?

Kroz religiju i obitelj stvorio sam prve definicije ljubavi kao velike žrtve. Takva ljubav, koliko god je svi psiholozi svijeta nazivali nezdravom, ideal je utkan negdje duboko u genskom kodu. Takva ljubav boli, takva ljubav nosi dramu, takva ljubav je za umjetnost. S druge strane nastojim dobro razumjeti sebe i svoje potrebe jer smatram to preduvjetom da bih mogao kvalitetno voljeti druge ljude. Kažem kvalitetno, jer svašta danas nazivamo ljubavlju. I kada kod nekog zapravo volimo samo ono što ne dira naše rane, kada volimo s nerealnim očekivanjima i kada volimo bez davanja prostora drugima da budu ono što jesu. Ljubav je evolucija.

Koje svoje osobine prepoznajete kod Luce?

Ni na nebu ni na zemlji. Leteća. K'o da nema sutra i kao da bi ugrabila cijeli svijet. Mene su neke spoznaje mijenjale s vremenom. Ona će imati svoj put.