Kroz mjesec i pol biti će točno godinu dana otkako je Zagreb pogodio katastrofalan potres, a najavljivana obnova oštećenih domova svela se tek na 'kozmetičke zahvate' gradonačelnika Milana Bandića. Među onima koji još uvijek čekaju pomoć od države je i legendarni novinar i urednik Vojo Šiljak kojem je u potresu nestalo 50 godina života i rada.

'Ovo je katastrofaa što se dogodilo u petrinjskom, sisačkom i glinskom kraju i to je nemjerljivo s ovim ovdje. No, s druge strane, ako pogledamo, moja je obitelj ostala bez 100 kvadrata stana u središtu Zagreba. Dakle, ostali smo bez jedine konkretne imovine koju smo imali, koja nam je koliko-toliko omogućavala mirnu starost. Nisam bio sposoban da imam neku drugu nekretninu.

Ne samo da je to materijalna vrijednost, ostali smo bez gotovo 50 godina života, koliko smo u ovom stanu proživjeli. Neke bolje stvari nema u stanu, bolje stvarni nisu zlatne poluge, to su umjetnička djela, zamotali smo ih i sačuvali kod susjeda. Savjetovali su nam statičari da ne stanujemo ovdje i jedno vrijeme bili smo kod naše kćeri, no stan nije adekvatan, radi od kuće. Onda smo unajmili stan', rekao je Vojo Šiljak koji je sada sa suprugom Đurđom već gotovo godinu dana u podstanarstvu, budući da samo 150 tisuća kuna stoji projekt za sanaciju njihove zgrade.

Kako je otkrio u prilogu emisije 'Labirint', u trenutku potresa bili su u krevetu, gdje su spavali, nakon čega su pokušali izaći na vrata koja su bila zatvorena.

'Nismo ih mogli otvoriti s obzirom na to da je s ove strane štok i onda smo pozvali susjeda koji je uspio ući i provaliti tako da smo drugi potres dočekali sa susjedima u dvorištu', rekao je pa dodao:

'Ne znam što će biti dalje. Ne izazivam sažaljenje, Bože dragi. No, nisam na početku života, kao ni moja supruga. Ne mogu dignuti kredit pa da obnovim stan, da obnovim nešto, kupim nešto. Kako je rekao Arsen, meni ide pomalo odjavna špica.'

Kako kaže, iz svega ne vidi izlaz, budući da oni sve troškove prvo moraju platiti, pa će s vremenom dobiti povrat novca.

'Ostaje mi samo čekanje. Ne znam, da započne ta gradnja sutra, ne vjerujem da može biti gotova za dvije godine. Dok to Ministarstvo odobri, to će trajati sigurno 5-6 godina, što je jako puno. Ne znam što ću poduzeti. Ne plačem za sobom i to molim da shvatite. Moja kći, supruga i ja gledamo neke stanove koji se grade. Ljudi odlaze iz središta grada, ljudi ne žele biti u centru. I sada me zanima kada se i kako se napravi za 4-5 godina, tko će htjeti stanovati ovdje. Ljudi se boje, premda mi svi kažu, zaboravit će se da je bio potres. Bojim se da ipak neće. Nismo ni slutili da ćemo u ovim godinama ostati bez ičega.'