Kraj 'Dnevnika', pogotovo onog kasnovečernjeg, trećeg, vrlo je često posvećen takozvanim laganijim, smješnijim i koji put jednostavno bizarnim temama. Zbog toga smo već i u poslovično ukočenoj te smrtno ozbiljnoj informativnoj emisiji ljubljene nam javne televizije imali prilike vidjeti svakojaka čudesa, anomalije i gadarije, počevši s neobično oblikovanim komadima povrća izraslim na poljoprivrednim imanjima, a završivši s eurovizijskim (ne)uspješnicama domaće proizvodnje. Sinoć smo, međutim, za sam kraj 'Dnevnika 3' dobili prilog čiji bi radni naslov bez pol' frke mogao glasiti - sranje i njegovo ispiranje.

Prilog je, naime, bio posvećen tome da se u Europskoj uniji ovih dana raspravlja o ekološkoj prihvatljivosti potrošnje vode u zahodskim vodokotlićima te o određivanju njihova maksimalnog kapaciteta. Voditeljica 'Dnevnika 3', Tatjana Munižaba, jedva je susprezala posprdni cerek dok je najavljivala štiklec o tome kako se vlasti u Bruxellesu, eto, bave i mjestom koje je, kako sama reče, većini ljudi dosad značilo jedan od rijetkih prostora osobne slobode. Kao, vidi ti te europske mangupe, kako li samo budale za naše pare.

Tema je, dakle, bila predstavljena podrugljivo i točno s onakvim dosjetkama kakve se i očekuju od zahodskog humora (samo sam čekala kada će netko spomenuti mjesto na koje i car ide pješice i naravno da nisu propustili zicer). No zabavljeni dnevničari unatoč svem su smijuljenju i nastojanju da cijelu EU-ekološku priču svedu na šekretarije, ipak zbog tog priloga prizvali i dopisnika iz Bruxellesa, koji se javio s terena, odnosno stojeći pred nekim vratima, za koja bismo, da već nismo navikli da se dopisnici javljaju s ceste bez ikakvog razloga, mogli pomisliti da su vrata nekog briselskog javnog WC-a.

Volim kad su informativci javne televizije tako predivno dosljedni. Najave prilog podrugljivo drhtava brka i napadno nam namigujući ne bi li nam dali do znanja kako su vel'ke face o kojima nam se spremaju pričati totalno podilkanile i bave se, zamislite, vodokotlićima, a onda zbog zahodskog pitanja u program privedu dopisnika, kojega u Bruxellesu drže zbog važnih stvari. Ne znam jesu li svjesni kome su se tim potezom zapravo podsmjehnuli.