Koncert zakazan za 17. studenog u Domu sportova rasprodan je čak 26 dana prije održavanja, a kako se potražnja za ulaznicama zahuktavala, koncert Dubioza kolektiva premješten je u Arenu Zagreb. Tim povodom razgovarali smo s članovima benda.

Koliko je set lista ovog pa i svakog koncerta prethodno utvrđena, a koliko je podložna promjeni? Omjer starog i novog materijala?

Spisak pjesama pravimo u odnosu na to gdje sviramo i koliko dugo sviramo. U Zagrebu smo zadnji put svirali prije tri godine, a u međuvremenu smo objavili dva albuma i imamo puno materijala koji je friški i koji želimo svirati. Volimo napraviti listu u kojoj su zastupljene i dobro raspoređene nove i stare pjesme i kada pogodimo dinamiku koncerta, ali nas je iskustvo naučilo da koncerte ne valja previše planirati. Najljepši su koncerti na koje bend dođe s određenim planom, a publika sruši taktiku i odvede koncert u potpuno drugom smjeru.

Koncertna ste atrakcija bez premca. Tko vam osmišljava popratne sadržaje na koncertu (offove, garderobu, transparente i sve ostalo čime se služite kao scenskim pojačanjem)?

Ti sadržaji dolaze spontano. S vremenom kroz koncerte uvidimo da postoji praktična potreba za nekim stvarima. Na primjer, dresove za koncerte smo uveli jer su praktični, brzo se peru i suše, a žute su boje jer se bolje vidi na pozornicama koje su najčešće crne. 

Glas koji najavljuje koncert je u stvari glas Google Translatea. Htjeli smo imati duhovite najave za bend na lokalnom jeziku u svakoj od zemalja u kojima sviramo. Transparenti služe za komunikaciju s publikom. Tako manje pričamo između pjesama i pravimo više mjesta za muziku.

Poznato je da tijekom godine širom svijeta odradite najmanje stotinu koncerata i tako već dugi niz godina. Umori li vas takav tempo?

Još uvijek smo mladi. Čak smo u našim omiljenim rubrikama 'Život i zdravlje' te 'Veze i sex' pročitali da smo sada u najboljim godinama. Časopisi i portali kažu da sada trebamo iskoristiti energiju 'srednjih godina' i da nam ništa ne smije biti teško. Također, ponedjeljkom, srijedom i petkom pročitamo da je crna čokolada sa 70 % kakaovca zdrava, da je kava odličan antioksidans i da jedna čaša vina ne šteti organizmu. Ostalim danima kažu da ipak nije tako i da treba biti izuzetno oprezan s tim opasnim namirnicama. Mi se trudimo vjerovati medijima i bez pogovora slušamo vaše savjete.

Puno pažnje poklanjate komunikaciji putem društvenih mreža gdje ste vrlo aktivni. Slušate li što vam poručuju fanovi?

Mi smo imali sreću da je naš bend nastao u vrijeme kada je tradicionalno izdavaštvo počelo propadati, a s druge strane počeli su se pojavljivati servisi kao što je YouTube i različite društvene mreže. Još jedna sreća u tome je što je naš basist veliki obožavatelj kompjutora i on je pratio sve što se pojavljivalo na netu. Mislim da smo imali profile na svakoj društvenoj mreži čim bi se one pojavile. To nam je pružilo mogućnost da direktno komuniciramo s ljudima i da drukčije razmišljamo o pristupu ovom poslu. Od početka smo se prilagodili sistemu 'uradi sam' jer volimo imati kontrolu nad svim segmentima svog stvaralaštva.

Za nas je internet najvažniji medij jer omogućava dvosmjernu komunikaciju s ljudima. Klasično izdavaštvo ima tendenciju da od ljudi stvara klasične konzumente čiji je jedini zadatak da kupe nosač zvuka. Naš sistem omogućuje nam da ljude uvučemo dublje u priču, a rezultat ne mora i ne treba biti isključivo profit.

Pišete o onome što vidite i o čemu razmišljate te su vaše pjesme postale svojevrsni 'soundtrack protesta'. Što mislite koliko ste pomogli u usmjeravanju nezadovoljstva, 'osvještavanju' ljudi?

Sve ovisi o tome kakav rezultat 'izmaštaš'. Ako naivno vjeruješ da pjesme direktno mijenjaju svijet, da bendovi započinju revolucije - onda se možeš jako razočarati. Niti je Geldofov Band Aid nahranio sve gladne u Africi niti je 'YUTEL za mir' u Sarajevu '91. spriječio rat kod nas. Muzika može biti inspiracija, potaknuti nekoga da razmišlja o stvarima koje je možda do tada ignorirao i pokušati započeti dijalog, ali tu je jako teško izmjeriti rezultate na terenu i prebrojati broj 'osviještenih'. Odgovornost glazbenika, umjetnika, jest da iskoriste prostor i medij u kojem rade da bi promicali pozitivne ideje i vrijednosti i to je jedini način da se dekontaminira svijest ljudi. Zagađivača je i previše da bismo trošili vrijeme pjevajući o 'cvijeću i drveću'.

Što je to što privlači publiku izvan regije, osim dobre muzike i energičnog i atraktivnog nastupa? Prepoznaju li vašu poruku, jesu li teme iz naših krajeva aktualne i u zapadnom svijetu?

Umjesto da se dogodila 'europeizacija Balkana', dogodila se 'balkanizacija Europe', tako da su svi naši tekstovi postali aktualni i u zapadnim koliko i u istočnim zemljama. Zbog toga i radimo albume na domaćem jeziku i albume na stranim jezicima.

Prošlo je puno godina od nastanka Dubioza kolektiva. Kad se osvrnete iza sebe i usporedite to vrijeme i danas - je li sada povoljnije vrijeme za mlade bendove ili moraju prolaziti kroz iste boljke kao i vi?

Neke 'boljke' mladi bendovi moraju proći bez obzira na to u kojem vremenu rade ili kojom se vrstom muzike bave. Te 'boljke' koje je najvažnije preboljeti vezane su za zajednički rad i međusobno uvažavanje. Kada grupa ljudi uskladi međusobne odnose, više nije bitno je li vrijeme povoljno ili nije. Neki od najvećih bendova počinjali su u teškim vremenima i uvjetima: The Clash, Bob Marley, Mano Negra. Mi smo se na samom početku suočavali s nepremostivim razlikama između Kantona Sarajevo i Zeničko-dobojskog kantona, a nakon što su se bendu priključili članovi iz susjednih država, problemi su postali internacionalni. Sada smo u situaciji da nam za svaku odluku u studiju treba međunarodna arbitraža koja će relaksirati napete međunacionalne odnose, a također imamo dodatni trošak plaćanja simultanog prevoditelja jer u bendu govorimo čak četiri potpuno različita jezika: bosanskom, srpskom, hrvatskom i slovenskom.

Imali ste dosta suradnji s drugim glazbenicima. Po kojem ključu birate s kim ćete raditi?

Nama je najvažnije da zadovoljimo nacionalni ključ. Da na svakom albumu imamo zastupljen isti broj Bošnjaka, Hrvata i Srba. Nacionalne manjine su zastupljene u remiksima. Ovim putem svim potencijalnim suradnicima na budućim projektima obećavamo da će, pored autorskih, i njihova nacionalna prava biti zagarantirana.

Prosjek godina u bendu je 40. Ipak, zaiskri li ikad među vama, budući da puno vremena provodite skupa u studijima, na putovanjima, svirkama i tko obično 'gasi vatru'?

U bendu smo već 15-ak godina, imamo preko 20 komada djece raznih uzrasta i većinu godine valjamo guzove po sjedištima različitih prijevoznih sredstava. Fakat nemamo energije za 'zaiskravanje'. Prestari smo kenjci za tu vrstu gubljenja vremena.

Što vam najviše, osim obitelji, nedostaje kad ste na turneji?

Sada bi najlakše bilo da napišem da mi nedostaje moje Sarajevo, u kojem se u isto vrijeme čuju ezani i zvona crkve; da mi nedostaje miris ćevapa koji se širi Baščaršijom i zavodi nosnice prelijepih Sarajki. Ipak, moram reći da je na turneji fakat lijepo i da mi ništa osim žene i djece pretjerano ne nedostaje. To mi je osvijestio moj jaran Faruk koji je vlasnik kavane Opera. Kada sam u Sarajevu, mi tako sjedimo na suncu, na terasi Opere, i malo pričamo pa malo odšutimo. Ja njemu kažem kako Sarajevo ponekad zna biti pravo lijep grad i ima neku posebnu atmosferu. Faruk još malo odšuti, gleda me i kaže: 'Haj’ ba ne seri!'

Izjavili ste da i supruge rade za bend. Kako?

Mi smo većinu godine odsutni i ne stignemo sudjelovati u većini obiteljskih obaveza. Tu nam naše supruge, koje na sebe preuzimaju sav taj posao, jako puno pomažu. Da nije supruga koje se nadljudskim snagama brinu o djeci, školi, treninzima, aktivnostima, kući, cuki, kornjači, računima, ovaj bend ne bi mogao funkcionirati. Iza svakog uspješnog muzičara stoji žena koja jedva čeka da ovaj dođe s puta pa da ona može malo odspavati.