Taro Emir Tekin poznat je po ulozi nemirnog Seldžuka u seriji 'Nevjera'. Glumu je studirao i na Oxfordu. Osam godina je (poput svog lika Kaje) živio u Engleskoj. Ostvario je uloge u filmu 'Reflection', seriji 'Ciplak' i dokumentarnoj seriji 'Ottoman Rising', koja je emitirana na Netflixu. Kad je o njegovom ljubavnom životu riječ, okončao je dugogodišnju vezu sa Sofijom Katc, a nakon toga su ga turski mediji počeli povezivati s kolegicom Afrom Saracoglu, što je demantirao.

U razgovoru za Cumhuriyet otkrio je mnoge detalje vezane uz svoj poslovni i privatni život.

Gledamo vas u drugoj sezoni mnogima omiljene serije 'Zlatni kavez'. Recite nam više o liku koji ste utjelovili, nekako je naprasno ušao u živote ostalih likova.

Glumim sa svojim prijateljima koje jako volim. Sjajna je glumačka ekipa, jako sam sretan. Navikao sam se na okolinu, svi su me odmah prihvatili. To je odličan tim i volim interpretirati Kaju. On je dijete s vrlo jasnom strukturom vrijednosti, moralnim kompasom i rutinom. Jako voli svoju majku, jako je nježan i suptilan. Međutim njegov vanjski sloj izgleda hladno i grubo.

Kako ste odlučili postati glumac?

Kad u životu prođe kroz različita iskustva, čovjek počne osjećati potrebu da ih na neki način izrazi. A ja sam otkrio da je gluma put kojim se mogu najiskrenije izraziti. U tome su mi mama i baka bile primjer.

Jeste li kada poželjeli imati neko drugo zanimanje?

Ne. To je najbolja strana naše profesije. Jer u našem poslu možeš iskreno iskusiti na tisuće drugih zanimanja. U vlastitom tijelu otkrivaš puno bića.

Kako ste proveli djetinjstvo i gdje?

Imao sam krasno djetinjstvo. Kad sam bio dijete, tata je trenirao različite ekipe pa sam u različitim gradovima provodio kratko vrijeme, no tada sam još bio mali. Uglavnom sam bio u Istanbulu. Mama je uvijek izmišljala sjajne aktivnosti posebno za mene. Aktivno smo sjedili i radili vježbe koje smo sami izmislili. Moje je djetinjstvo bilo divno, no pubertet je bio malo teži. U pubertetu sam se malo otrgnuo s lanca i počeo izlaziti iz vlastite zone ugode.

Jeste li do faksa bili dobar učenik?

Ne, nipošto. Dva sam puta izbačen iz škole. Moj je akademski život uvijek bio grozan. Imam poremećaj pozornosti. Vjerojatno je to uzrok. Kad nastava ne bi bila nešto što mogu fizički internalizirati, uglavnom bi mi pozornost odlutala. No iako sam bio veoma loš učenik, moj se put susreo s krasnim ljudima koji su mi pružali potporu.

Što radite kad ste na odmoru, kad se opuštate?

Čovjek sam koji je pomalo 'pokućarac', pomalo sam asocijalan. Kad sam na odmoru, nemam veliku potrebu izlaziti i ići ovamo-onamo. U školi koju sam pohađao bilo je studenata iz 68 zemalja, zbog toga imam puno prijatelja u svim dijelovima svijeta i svi me pozivaju sebi. Stoga, kad sam na odmoru, povremeno posjećujem njih i skupljam iskustva iz njihovih društvenih sredina. To mi donosi veliki užitak.

Kuhate li i što najradije?

Ne mogu biti skroman, dobro kuham. Kuhanje mi je jedna od omiljenih aktivnosti. Moje su gozbe čak poznate među mojim prijateljima. Često kuham za njih, od torte od sira do jela koja su više gurmanska...

U kojim ste projektima društvene odgovornosti sudjelovali ili mislite sudjelovati?

Želim poduprijeti svaki projekt koji se bavi narušenim ljudskim pravima, pravom na život i pravima životinja. Tu sam potporu do sada pružao individualno. I nadalje želim sudjelovati u različitim projektima društvene odgovornosti koliko god mogu.

Što vas najviše ljuti?

Mislim da je to nepravda. Jako me ljuti kad moćni svoju moć upotrebljavaju za zlo i kad se živim bićima uzurpira prostor.

Što čitate?

Ne čitam puno romana. Iz nekog razloga ne mogu previše uživati u čitanju romana. Možda je to zbog toga što mi jako brzo odluta pozornost. Ali zato jako volim čitati kazališne tekstove, članke o psihologiji, a zanima me i kvantna fizika, pa volim čitati i o njoj. Čak sam nedavno pročitao sjajnu knjigu Seana Carrolla.