S početkom pandemije mnogi su se više se posvetiti sebi, prilikom čega su otkrili svoju strast prema cvijeću, biljkama. Naša dizajnerica svoju antistres terapiju u vrtlarenju pronašla je davnih dana. U svom, neretvanskom kraju posadila je i uzgojila svoj mali vrt
Odrastajući u rodnom Metkoviću, u kojeg se uvijek rado vraća, dizajnerica Matija Vuica od najranije dobi upoznata je s blagodatima prirode i takvog okruženja.
'Spadam u one sretnike koji su čitavo djetinjstvo proveli okruženi vrtovima, pašnjacima, njivama, vinogradima i voćnjacima', ispričala je Matija Vuica. za Agroklub. Uz to što su obrađivali vlastitu zemlju, svi su redovito pomagali rodbini, prijateljima i susjedima u branju grožđa, breskvi, mandarina, kukuruza i šljiva. Kad je u Metkoviću, njezin vrt joj je jedina tržnica, a u Zagrebu se svježim se voćem i povrćem opskrbljuje iz vrtova kumica i OPG-ovaca na Dolcu. Kupuje samo onoliko koliko dnevno mogu pojesti i nikad ne stvara zalihe hrane.
Kada je, kao studentica, dolazila iz Zagreba pomagala je roditeljima saditi krumpir, kapulicu. Kazala je da je njezina majka 'morala baš sve imati u svom vrtu'. 'Podigli smo i vlastiti voćnjak s mandarinama, limunima, imali tada i svoj šipak i nekoliko ogromnih smokava, kojih na žalost više nema', prisjetila se dizajnerica. Njezin voćnjak je odolio svim tim trendovima i vremenu, zadovoljna je što je u njemu gotovo sve ostalo isto - stare sorte mandarine i šipka, a ništa ne prska jer je biljka živo biće.
Cvjetni park su ona i njezin životni partner Jure sami zasadili i godinama njegovali, a danas ga krase jasmin, glicinija, raznovrsne ruže, kaktusi, lagestremije, Judino drvo, lavanda, ružmarin. Nostalgiju za prirodom u Zagrebu ublažava time što oko svog modnog ateljea sadi cvijeće, a u svoj dom je ukrasila brojnim kućnim biljkama.