Nema onog tko se nije 'zakačio' na njihovu 'Mamu ŠČ', od najmlađih do onih starijih, koji su rado pjevušili zaraznu melodiju i lako pamtljiv tekst. Čak i onima kojima nisu baš dragi postali su omiljeni bend pa su naglo reaktualizirali njihov bogat opus.

Jedan od najodvažnijih, najoriginalnijih i najautentičnijih domaćih glazbenih sastava, koji već nekoliko desetljeća čepovima, brnjicama, ocvalim ružama te ostalim popratnim aktivnostima ruši sve stereotipe, izazvao je pomamu ne samo kod nas, već i u regiji, Europi, a možda i šire. Odlazak na Doru i Eurosong u njihovom se slučaju pokazao kao pun pogodak.

Ljeto ste proveli radno, nastupajući. Koliko ste vremena odvojili za probe za Šalatu?

Imali smo, kao što ste rekli, puno koncerata, ali dosta vremena odvojili smo za vježbanje za Šalatu. Razdvojile su se neke sekcije, zadužili smo neke ljude koji su se bavili, recimo, sekcijom zbora i orkestra, s kojima je radio Olja Dešić, onda smo za back vokale uzeli Singrlice, a za brass sekciju Igora Pavlicu i njegovu ekipu, dok se Filip Renić uhvatio režije koncerta. Bili smo dovoljno hrabri da mu pružimo šansu i osjećamo da će to biti nešto što nije viđeno.

Nakon Eurosonga ušli ste u žrvanj kad je riječ o raznim glazbenim aktivnostima. Jeste li se uopće stigli odmoriti?

Jesmo, to je naše agregatno stanje. Naš život je ovo čime se bavimo. Naravno, tijelo i glava nekad traže da se nešto pojede i odspava, ali poziv je taj. Radimo ono što znamo raditi i volimo to.

Kako odlučujete koje ćete pjesme izvoditi na koncertima?

To ovisi od prigode do prigode. Za Šalatu mogu reći da ćemo u cijelom spektaklu izvesti pjesme koje stvarno dugo nismo izvodili uživo, pogotovo uz vizualne efekte i popratne stvari - zbor, orkestar - i mislim da bi to moglo biti jako efektno. Nas jako veseli što se uopće možemo igrati time, a publika će doživjeti nešto što želi doživjeti - da joj budu zadovoljena sva čula, uz puno ljubavi, dobre energije i pozitive.

Postoje li neke pjesme koje više ne volite svirati?

Ne postoje takve pjesme. To je isto kao da imaš puno djece pa moraš odabrati. To su naše pjesme i iza njih ćemo uvijek stajati. Neke su bile uspješnije, neke su antologijske, treće prolazne, ali s druge strane - sve su to naša djela.

Čula sam da do kraja godine imate 70 koncerata. Je li tome pridonijela euforija oko 'Mame ŠČ'?

Naravno da jest. 'Mama ŠČ' je definitivno obilježila ovaj naš period. U jednom trenutku odlučili smo se uključiti u igru oko Dore. Krenuli smo u to jer više nismo znali što sa sobom, ali i da nam to malo digne 'rejting' za naše Antivalentinovo i - nastala je 'Mama ŠČ'. Pobijedili smo i krenuli dalje. Naravno da nam je epizoda oko Eurosonga dala velik vjetar u jedra.

Do sada nijedan izvođač, naš predstavnik za Euroviziju, nije imao toliku podršku medija i publike kao što ste vi imali - takvo što se viđa kao kad naša nogometna reprezentacija ostvari uspjeh. Osim toga, ŠČ je postao brend i simbol, a suveniri s njim postali su tražena roba. Mislim da ste vi do sada napravili najbolji posao. Slažete li se s time?

Vremena se apsolutno mijenjaju. Ne možemo uspoređivati vrijeme u kojem je Daniel Popović u bivšoj državi harao s megahitom 'Džuli' i ovo sada. Ali mi smo stvarno jako puno uložili sami u sebe i radili smo na tome da budemo konkurentni. Posljednjih godina Eurosong je postao iznimno popularan, a ljudi su u Liverpoolu hodali sa zastavama svojih zemalja i navijali. Bila je to zaista neviđena atmosfera. Nama je to bilo jedinstveno iskustvo, a podrška koju smo doživjeli - to je nešto što se riječima ne može opisati. I još uvijek je doživljavamo. Naša publika se definitivno proširila. Jako smo ponosni na to što su se u našu, ajmo tako reći, Noinu arku ukrcali i najmlađi, jer puno nam se mlade publike pridružilo i sad proučavaju naš rad, što je zaista veliko bogatstvo za jednog izvođača, kreatora i autora. Probili smo barijeru, ne samo kod nas, nego na europskom i globalnom nivou, napravili smo nešto što se dugo nije dogodilo kad je riječ o domaćoj sceni.

Pripremili ste album obrada svojih pjesama, a imali ste zaista razne i zanimljive suradnje. S kim ste se najlakše dogovorili i povezali?

Sva iskustva bila su lijepa. Tereza Kesovija je naš uzor, obožavamo je i cijenimo. Alka se dobro prilagodila. Sve su to ikone! Pa Vuco, ajme majko mila, pa to je legenda. S njim je najljepše raditi, pa onda Alen Vitasović... Stvarno im svima veliko hvala i ponosni smo na to što nas nisu odbili, nego su pristali surađivati s nama. Imamo osjećaj da su i oni ponosni na to što smo zajednički napravili nešto, a što bi u ovozemaljskom životu trebalo biti nešto posebno lijepo te zadovoljavati ljudsku dušu i srce.

Cijelu karijeru vjerni ste svom unikatnom estetskom izričaju. Kako doživljavate nove generacije frajera, primjerice Harryja Stylesa, koji je svojedobno pozirao u Guccijevoj haljini za naslovnicu Voguea, i slično?

Nisam baš toliko upućen, ali mi smo uvijek za slobodu takvog izraza i odabira. Sjećam se kad sam bio dijete, a bile su maškare, pa bi se netko obukao u haljinu i stavio padelu na glavu. Kasnije su to na svoj način činili Rolling Stonesi, Queen... svi su koketirali s tim nekim stvarima. Neka svatko radi što god ga je volja i uživa u tome.

Otkad ste se pojavili na sceni, ostali ste svoji, originalni i posebni. Je li teško ostati autentičan?

O tome se ne razmišlja. To se naprosto živi.