Gulcin Santircioglu je pjevačica i glumica, a televizijsku karijeru započela je 2005. godine. Rođena je 1977. godine u Izmiru, a studirala je na opernom odsjeku scenskih umjetnosti Konzervatorija Sveučilišta Dokuz Eylül. Radila je kao solistica u različitim skupinama i kao vokalna učiteljica u Zakladi za kulturu i umjetnost.

Prvi dugometražni film 'Türev', u kojem je glumila, dobio je nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Antaliji 2005. godine. Godine 2012. izvela je pjesmu 'Ala Gözlerini Sevdiğim Dilber' na albumu Badema 'Badem ve Konukları'. Iza nje su brojni filmovi i serije.

Poznajemo vas s ekrana, no gdje je počela vaša priča?

Rođena sam u izmirskoj obitelji, imam sestru logopetkinju. Mogu reći da sam provela zaštićeno djetinjstvo u tom gradu.

Kako je biti građanka Izmira? Kako biste to opisali?

Izmir je i dalje grad u kojem se osjećam najslobodnijom i koji mi najviše nedostaje. Naravno, jako se povećao otkad sam bila dijete. Najviše vremena provodim kod kuće. Vjerujem da je Izmir još grad koji pruža osnovnu razinu poštovanja i ljubavi ljudima koji se nađu ondje. Iz doseljeničke sam obitelji, kod nas su žene u središtu života i muškarci ih cijene. Vjerujem da je tako i u mojoj kući. Moja je veza s Izmirom toliko jaka da mi odande stižu čak i palete povrća.

Kad je za vas počela borba?

U vrijeme akademije i odmah prije toga. Prije nego što sam postala glumica, dugo sam pjevala jazz. U Zakladi Ruhi Su držala sam satove pjevanja, no poslije mi je život podario ono što najviše volim.

Kako se gluma umiješala u diplomu Odsjeka za operno pjevanje na Akademiji za scenske umjetnosti Sveučilišta u Izmiru?

Upisala sam akademiju, ali nikada nisam željela postati operna pjevačica. Akademija mi je omogućila obrazovanje i stjecanje znanja o klasičnoj glazbi i nastupima te glazbeno obrazovanje uopće. Ne mogu reći da sam bila poslušno dijete ili djevojka. Gluma mi je u tome otvorila prostor. Zapravo, nije to bila trenutna odluka. Vjerujem da je to bila želja kako izraziti stvari koje nisam mogla razmrsiti, kako se izjadati dok se život nastavio odvijati svojim tijekom. Nikako mi nije polazilo za rukom raditi poslove koji su imali neku svoju rutinu. I zbog toga sam odabrala glumu: da bih se mogla izjadati. Posebno mjesto ima uloga Ade, koju je glumila Holly Hunter u filmu 'Piano', na početku moje karijere.

Gledatelji vas pamte po ulogama loših i tajnovitih likova. Koliko ste - loši?

Kao što je Can Yüce napisao u svojoj pjesmi 'Sve je u tebi tajna': dobri ste poput onih koje volite, loši koliko i oni koje mrzite.

Dok ste glumili te loše likove, što ste sve otkrili vezano za svoje mračne strane?

U svakom liku pomalo tražiš i sebe, pokušavaš se približiti onomu što nemaš u sebi. I to je lijepa strana glume. Imaš priliku iskusiti kako je biti netko drugi, a da ne moraš platiti cijenu za to. Kako se osjećaj empatije kod ljudi povećava, tako ne gledaš više na ljude samo kroz prizmu dobar-loš. Mislim da je i to bogatstvo.

Koliko smo danas lošiji kao ljudi?

Ne želim to nazvati tako, kao da smo postali lošiji. Svatko se više okrenuo sebi i svi su još sebičniji. Kao da ljudi postaju više divlji, pogotovo u velikim gradovima, u borbi za život. Mislim da smo izgubili osnovnu razinu poštovanja i ljubavi koja je nužna za umjereno življenje.

Od koga crpite inspiraciju prilikom ostvarenja nekog svog lika?

U prošlosti je naše kino stvaralo samo dobre ili loše filmove s lošim završetkom. Naravno da postoje inspirativni glumci koji mi se sviđaju, ali moja je briga prvenstveno jesam li uspjela stvoriti vlastiti izričaj, to je pitanje na koje tražim odgovor. Ukratko, kao glumicu, najviše me inspirira život. Jako mi je važno moći povezivati se s ljudima.

Kako vi sebe doživljavate?

Ne može čovjek sebi biti seksi, neka i ne bude. Mislim da je besmisleno truditi se biti seksi i truditi se izgledati lijepo. Pogotovo ako uloga to ne zahtijeva. S druge strane, naša ljepota i inteligencija imaju smisla ako je drugi zamijete. Tako da je važno da se svidimo drugim ljudima.

Za vas kažu da ih podsjećate na Cate Blanchett. Slažete li se s time?

Nismo isti tip, ali Cate Blanchett je jako posebna, svevremena i talentirana žena. Ako me uspoređuju s njom iz toga kuta gledanja, naravno da me to čini sretnom.

Žalite li zbog nečega?

Nisam netko tko inače zna reći: 'Da sam bar...' Život uvijek donosi nova iznenađenja.

Što biste prvo učinili kad biste bili nevidljivi?

Voljela bih gledati Iana McKellena na njegovoj probi.

Jeste li nešto tek nedavno saznali?

Saznala sam da u Hitchcockovu filmu 'Psiho' poznatu scenu prilikom tuširanja izvodi žena.

Koja je vaša životna filozofija?

Sve pojednostaviti.

Koja vaša karakteristika iznenadi one koji vas tek upoznaju?

Uglavnom volim odjeću koja se uvijek može nositi. Takva sam bila i kad sam imala dvadeset godina. Nikada nisam bila djevojka koja nosi traperice i tenisice. U ormaru mi se uvijek nalazi šešir. Kupujem ih kamo god da odem.