Momčadski sportovi slični su ratu: zastave, himne, grbovi, slavne i manje slavne povijesti susreću se na 'bojnom' polju, utjelovljene u dvije suprotstavljene, uniformirane momčadi. Posebno je tako s nogometom – globalno najraširenijoj, najpopularnijoj i širokim masama najdostupnijoj igri za koju vam osim prazne livade i relativno okruglog predmeta zapravo ne treba ništa drugo.

Ali nogomet nije rat. Koliko god utakmice znale biti vatrene i ponekad nesportske, igrači se na kraju gotovo uvijek međusobno rukuju, ponekad izgrle i razmijene dresove, pokažu suosjećanje jedan za drugoga. I nitko od njih ne umire tijekom bitke.

Jules Rimet, idejni začetnik Svjetskog prvenstva, bio je istaknuti pacifist i zagovornik jednakosti među ljudima bez obzira na narodnost, rasu i porijeklo. Nakon što je, kao i toliki njegovi suvremenici, prošao pakao Prvog svjetskog rata, postao je predsjednik FIFA-e i počeo provoditi svoj san. Ono što je Rimet idealistički želio bilo je da se zemlje i narodi ogledaju na nogometnom terenu s loptom, a ne na frontu s puškama, topovima, tenkovima, bombama, bajunetima i bojnim otrovima. Njegova ideja bila je da se nacionalni ponos i patriotizam može izraziti univerzalnim jezikom nogometa.

Do ljeta 1914. nogomet je već dobrano uzeo maha u Europi. Te je godine Blackburn osvojio englesko, a SpVgg Fürth njemačko prvenstvo; Woolwich Arsenal promijenio je ime u samo Arsenal nakon što se godinu ranije preselio iz jugoistočnog u sjeverni London; Glentoran iz Belfasta osvojio je prvo i jedino izdanje Vienna Cupa, pionirskog kontinentalnog klupskog natjecanja, u konkurenciji s Burnleyem, Celticom, Herthom i selekcijom Beča. U Zagrebu je derbi između HAŠK-a i Concordije (Građanski je postao popularan tek kasnije) privlačio velik broj gledatelja, a utakmice su zbog sukoba među navijačima često bile prekidane; još godinu ranije je u gradu gostovao Hajduk, izgubivši od Građanskoga 3:2 i pobijedivši HAŠK 1:0.

U Britaniji je tad već bilo 5.000 profesionalnih nogometaša. Kad je krajem srpnja počeo Veliki rat, dvije tisuće od njih poslano je na front – ponajviše na francusko-belgijsku granicu, gdje su imali zadatak spriječiti njemačko napredovanje. Mnogi od njih sa sobom su ponijeli nogometne lopte.

Prevladavalo je mišljenje da će konflikt biti gotov najkasnije do Božića. Međutim, u prosincu 1914. obje su strane bile ukopane u rovovima koji su se protezali od Sjevernog mora do granice Francuske i Švicarske, na nekim mjestima udaljene samo tridesetak metara jedna od druge.

Ta je zima bila najvlažnija u 70 godina. Rovovi su postali poplavljeni i vojnici su spavali stojećki s nogama u blatu. Štakori su im napadali zalihe hrane i tijela drugova poginulih na 'ničijoj zemlji'. Uoči Božića, temperatura je naglo pala i bojna je polja prekrio mraz. Trupe je već polako hvatao očaj i širilo se razmišljanje o besmislu rata. Početkom prosinca na nekim mjestima su vojnici s obje strane izašli iz rovova poplavljenih nakon obilne kiše, uz dogovor da ne pucaju jedni na druge.

O onome što se dogodilo koji tjedan kasnije desetljećima se izbjegavalo govoriti i pisati, a tek je u novije vrijeme objavljena sva sila službenih dokumenata i privatne korespondencije s obje strane. Svjedočanstva se razlikuju u detaljima i u kronologiji, ali sva potvrđuju da su na Božić 2014. njemački i britanski vojnici odigrali 'prijateljsku' nogometnu utakmicu između rovova. Pouzdano se zna i rezultat: Nijemci su pobijedili 3:2.

Na Badnjak su njemačke trupe oko Ypresa primile pakete od kuće. U njima je bila hrana, duhan i grane jele koje su ukrasili svijećama i postavili na vrhove svojih rovova. Tog popodneva, Britanci su s druge strane zaleđenog bojišta začuli pjesmu: 'Stille Nacht, heilige Nacht / Alles schläft; einsam wacht'. Jedan od neprijateljskih vojnika prešao je 'ničiju zemlju' držeći osvijetljenu stabljiku jele u rukama, došao do britanskog rova i rekao: 'Merry Christmas. We not shoot, you not shoot.'

Nije posve jasno što i kojom dinamikom se poslije događalo. Po svemu sudeći, dogovoreno je neformalno primirje. Na božićno jutro (sneno i mutno) vojnici s obje strane izašli su iz rovova, družili se, razmjenjivali hranu, cigarete, alkohol i anegdote, a zatim su pomogli jedni drugima sahraniti mrtve.

Netko je iz britanskog rova napucao nogometnu loptu i ubrzo je uslijedila utakmica. Jedan gol bio je obilježen njemačkim kacigama sa šiljcima, drugi dvjema hrpama britanskih šinjela. Na zamrznutoj livadi zabilježen je rezultat: Fritzies 3 – Tommies 2.

Glas o događaju proširio se diljem Zapadnog fronta. Procjenjuje se da je na dvije trećine njegove dužine bilo uspostavljeno božićno primirje, a utakmice ili tek 'došutavanja' dogodila su se na nekoliko mjesta uzduž linije razgraničenja.

Međutim, viši zapovjednici s obje strane nisu bili nimalo sretni onime što se dogodilo. Mnogi su vojnici kažnjeni zbog 'bratimljenja' s neprijateljem, a kapetan Robert Hamilton, najzaslužniji za primirje i prvu nogometnu utakmicu, već je u siječnju razriješen dužnosti kao 'nesposoban za službu'. U travnju je većina njegovog bataljuna izginula gotovo na istom mjestu na kojem su pet mjeseci ranije igrali nogomet, kad su Nijemci upotrijebili bojni otrov. Na višim razinama pobrinuli su se – vojnim sudom, propagandom i ciljanim strateškim akcijama u doba Božića – da se ovakvo bratimljenje vojnika više nikad ne ponovi do kraja rata.

Od 2011. se u Ypresu održava međunarodni nogometni turnir za djecu do 12 godina, uz sudjelovanje ekipa iz Engleske, Njemačke, Francuske i Belgije. Početkom prosinca ove godine čelnici Premier lige su objavili da će do kraja 2014, na stogodišnjicu 'Božićne utakmice' na ničijoj zemlji, na mjestu gdje su prije stotinu godina stajali rovovi, sagraditi nogometni teren s umjetnom travom najnovije generacije, Bundesliga se ubrzo uključila u akciju.

Nogomet nije rat. On je univerzalni jezik kojim se može razbuditi i izraziti nacionalni ponos, ali njegov cilj je – barem onako kako ga je zamišljao Jules Rimet – u različitostima povezati zemlje i narode koji će se boriti sportski, a ne na život i smrt.

Prvi svjetski rat bio je velika tragedija. No u nečemu je ipak pridonio Rimetovoj viziji čovječanstva: vojnici iz kolonija, kao i oni iz ruralnih područja europskih zemalja, vratili su se iz njega s nogometnim loptama i strašću za tom prekrasnom igrom za koju ranije nisu znali. Nogomet je počeo osvajati svijet.