Ante Pavković (42) natjecateljsku karijeru, koja je trajala od 1988. do 2001. godine, zamijenio je trenerskom. Kopljaš s građom diskaša uvijek je volio izazove. U mlađahnim danima isticao se u bacanju kamena s ramena. Onako diskaški isklesanog, mnogi su pomislili da će bacanje diska biti njegov natjecateljski izbor. No umjesto diska, u ruke je uzeo koplje.

Opredijelio se, kakao kaže, za bacačku disciplinu s najvećim oscilacijama. Treptaj vjetra može bitno utjecati na konačan doseg. Ali, neponovljiv je osjećaj biti na stazi s kopljem u ruci, pratiti hitac, sudjelovati u sportskom nadmetanju. U hrvatskim kopljaškim ljetopisima ostat će zapisano da je Pavković bio državni juniorski rekorder i državni seniorski prvak.

Na početku trenerske karijere bio je učitelj mladih bacača u atletskom klubu Dinamo-Zrinjevac. Godinu poslije, 2004., nakon razgovora s Brankom Omazićem, tajnikom Agrama, atletskog kluba za osobe s invaliditetom, počeo je raditi sa slabovidnim sportašima na Sveticama. Ubrzo ga je posve zaokupio rad u atletskom klubu za osobe s invaliditetom.

'Oduvijek sam želio izići na međunarodnu scenu, pokazati koliko znamo i možemo', podsjeća Pavković.

Već 2006. na Svjetskom juniorskim prvenstvu za osobe s invaliditetom Pavkovićeve učenice iz Agrama okitile su se medaljama. Kristina Ivanković osvojila je zlato, a Kristina Škrlec broncu u bacanju kugle.

Danas, u predvečerje Paraolimpijskih igara u Londonu, Pavković se može podičiti da će na toj priredbi sudjelovati 'njegovi' natjecatelji: Branimir Budetić i Marija Vidaček u bacanju koplja te Marija Iveković-Meštrović u bacanju diska. A normu za nastup u Londonu još su ispunili Pavkovićevi učenici Denis Slunjski (u bacanju koplja), Kristina Ivanković i Miljenko Vučić (oboje u bacanju kugle). Zbog ograničenog broja sudionika Paraolimpijskih igara, oni neće putovati za London. No i nadalje će imati potporu Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Agrama, atletskog kluba za osobe s invaliditetom. Dogodine ih očekuju nastupi na Svjetskom prvenstvu.

Jan Železný, češki trostruki olimpijski i svjetski prvak, danas ima akademiju u kojoj je na specijalizaciju otišao i Branimir Budetić. Razumije se, uz potporu Agrama i HPO-a.

Sve to govori i o visokoj razini rada u savezima i klubovoma za osobe s invaliditetom.

Nije, međutim, bilo jednostavno na početku. Pavković se prisjeća kroza smiješak:

'Učili smo jedni od drugih, treneri od sportaša, sportaši od trenera, Dinamo-Zrinjevac nam je pomagao. U vježbanju osoba s invaliditetom druga je tehnika, drugi su pokreti. A riječ je o vrhunskim najecateljima koji sami sebi postavljau visoke ciljeve', ističe Pavković.

Razumije se, u Agramu vježbaju svi, i natjecatelji, i rekreativci. Sport se ne može svesti samo na skupinu (vrhunskih) natjecatelja. Njegova socijalna uloga jednako je važna.

U sportu ne uče samo sportaši nego i treneri.

'Učio sam od pokojnog Kreše Račića, od Miljenka Raka, Ivana Ivančića, štošta doznavao od trenera sprintera i skakača. I od Joška Vlašića možete štošta naučiti, kao i od stručnjaka iz ostalih sportova, poglavito kako koriste motivacijske tehnike', dodaje.
Agramovi atletičari s invaliditetom posljednjih pet godina bez premca su u Hrvatskoj.

'Pomaže nam atletski klub Dinamo-Zrinjevac, ali i nogometni klub Dinamo i Zdravko Mamić', podvlači Pavković.

Kao trener atletičara s invaliditetom Pavković je danas nezaobilazan poput Ivana Ivančića, Zorana Čujića iz Bjelovara, Danijala Temina iz Pule i Ante Brkljačića iz Rijeke.