Među našim community članovima, očito ima puno ljudi koji imaju simpatije prema našim južnim susjedima, ali i prema Nijemcima s kojima je naša zemlja povijesno povezana. Iznenađuju visoka pozicija Urugvaja, ali očito je karizmatični Suarez osvojio srca mnogih navijača, pa tako i onih hrvatskih.

Svoj je odabir 'drugih reprezentacija' odlično objasnio naš analitičar M_Tsigalko, koji će navijati za BiH te Alžir, zbog različitih spona u svojem životu:

'Dosta nas Slavonaca ima jake familijarne veze sa Bosnom i Hercegovinom i za koga ćemo drugo nego za debitante. Ako je suditi po prijateljskim susretima trebali bi biti ozbiljan kandidat za drugi krug. Napadačka igra, balkanski nogometni štih i činjenica da su debitanti bi im trebalo priskrbiti i nešto neutralnih simpatija. Što se tiče spomenutih prijateljskih utakmica čini se da je i Sušić konačno progledao i promjenom formacije u susretu sa Meksikom pokazao da je svjestan da baš 'run & gun' neće na dobro izaći.

Promjenom formacije u 4-5-1 Bosna je dobila igrača više u veznom redu, bolji protok lopte i veću sigurnost u najtanjem dijelu ove reprezentacije - obrani. Da umiri nemirne duhove Sušić je očito podlegao pritisku i u Brazil poveo najboljeg prijatelja svoje najveće zvijezde, Senijada Ibričića. No, ispunio je i sebi želju, pa se tako u avionu našao i nećak Tino Sven Sušić. Zvuči poznato?

Baš mentalitet ovih prostora, nešto manji izbornika zbog etničke podjele u državi, ali sličnosti ne nedostaje. U svakom slučaju mislim da nećete pogriješiti ako odlučite svoje minute podariti nogometu koji prezentira Bosna i Hercegovina. Njihove utakmice teško da će završiti bez golova. Iran će možda biti nešto tvrđi orah, ekipa spremna gotovo pa isključivo na defanzivu i to je pokazala i u zadnje dvije prijateljske odigravši bez pogodaka. No, ta bi utakmica trebala nositi veliki ulog, pa će već samo iz tog kuta biti izuzetno zanimljiva za ispratit.

Jedan od rijetkih trenera u Dinamu za kojeg sam bio uvjeren da će preokrenuti modro europsko prokletstvo jest Vahid Halilhodžić. Već sami start na klupi Dinama je bio izuzetno ohrabrujući, Modri konačno nisu izgledali u Maksimiru kao gosti i onda je pred sam kraj sezone uslijedio rastanak. Malo je reći da sam bio razočaran takvim raspletom situacije, ali što je tu je. Izuzetno mi je drago da će konačno imati priliku pokazati svoje trenersko znanje na Svjetskom prvenstvu nakon što mu je ista prilika uskraćena kada se već plasirao s Obalom Bjelokosti.

Drugi razlog zašto simpatiziran Alžir je El Arbi Hilel Soudani, vrlo dobar nogometaš, izuzetno skromna osoba koja svoju privatnost drži podalje od medija. Naravno, glavni razlog je što igra u zagrebačkom Dinamu. Popratio sam njihov prijateljski susret sa reprezentacijom Rumunjske i moram priznati da sam ostao malo iznenađen načinom na koji su igrali. Obrana Les Fennecsa dosta sporo reagira, čine se tromi i na momente pogubljeni. To uključuje cijeli zadnji red i Rumunji su ih u par navrata vrlo lako izigrali. Teško da oni mogu ozbiljnije parirati nešto jačim reprezentacijama s tako otvorenom igrom kakvu su probali u susretu s Rumunjima.

Za očekivati je ipak nešto povučeniji vezni red koji će skratiti prostor Belgiji, Rusiji i Koreji za igru. No, za razliku od obrane napadačka trojka fino kombinira. Soudani, Feghouli, Djabou (koji mi je pravo otkriće ove utakmice) su u nekoliko navrata brzim proigravanjima, izmjenama mjesta pravili priličan nered u obrani. Moram naglasiti da Soudani u Alžiru ima ulogu špice, a ne krilnog napadača. Odlično otvara prostor za krila i radi veliki pritisak na obranu protivnika. Igrao je i u Dinamu u nekoliko navrata tu poziciju, ali ni približno tako. Eh, koliko znači bolji trener i bolji suigrači…'