Klađenje u hrvatskim kladionicama od 1. siječnja 2015. godine postalo je, najjednostavnije rečeno, izgubljeni slučaj. Već je i ranije bilo poprilično uputno izbjegavati naše kladionice, a sada je postalo nužnost, ukoliko klađenje ne koristite tek kako bi se okušali za neku manju svotu novaca i time si učinili zanimljivijom vašu sportsku večer ili dan. Ali tada je klađenje doista tek razbibriga i zabava, ali ono više niti na koji način ne može biti sredstvo zarade, barem ne u Hrvatskoj.

Naime, svi ljudi koji se ozbiljno klade rade to na sličan način. Obično igraju samo jedan par (maksimalno dva, od kojih je jedan manje tečaja), a tečaj je obično takav da izražava kakvih 50% šanse za dobitak. Tipična takva oklada bila bi ona gdje su 'prilagođeni tečajevi' bilo preko hendikepa ili ukupnog broja poena. Dakle, igra se jedan par kojim možete udvostručiti uložen novac ili barem doći blizu toga na koeficijentima od 1.7 do 2.0.

Pa kako je onda klađenje postalo nemoguća misija baš za takve, nazovimo ih, ozbiljne igrače? Stvar je jednostavna; svi oni koji se ozbiljno klade nikad ne igraju neki par jer misle da će utakmica NUŽNO završiti na neki način. Umjesto same utakmice, igra se koeficijent, i na taj se način pokušava dugoročno maksimizirati dobitak. Jednostavno objašnjeno, ako kladionica daje na neki događaj koeficijent 2.0 (dakle 50% šanse) ozbiljan će igrač odigrati spomenuti tečaj ako smatra da su šanse veće od 50% i tako svaki put. Poanta je igrati dovoljno često kako bi aritmetika bila na vašoj strani, iako ćete naravno pri tome naravno i promašivati.

Dovoljno je pogledati najbolji portal za savjete pri klađenju, dvoznak.com, koji vam otprilike u dobrim mjesecima daje savjete za klađenje kojima ste 'u plusu' za kakvih deset posto. Ako igrate dovoljno frekventno te s dovoljno visokim ulozima, deset posto je zapravo ogromna zarada, iako se tako ne čini na prvi pogled. No, takvo što nije moguće ostvariti u hrvatskim uvjetima…

Naime, osim činjenice da stvari koje se smatraju da su 'fifti-fifti' neće dobiti tečaj 2.0 (koji bi odgovarao šansi od 50%) nego tek 1.85, kada se tome dodaju nove 'porezne odrebe' klađenje doista postaje nemoguća misija. Naime, ako odaberete neku 'fifti-fifti' utakmicu na hrvatskim kladionicama i pokušate uložiti 100 kuna vaš dobitak neće

biti 200 (kako bi logika nalagala), već ravno – 167 kuna! Dakle, uz nove poreze za klađenje, manipulativne troškove i ispodprosječne koeficijente koje daju naše kladionice (to je stvar malog tržišta i relativno je razumljiva) morate pogoditi tri od pet izjednačenih ponuda kako biste bili 'na nuli'! Ne na dobitku, nego 'na nuli'! Dakle, morate gađati izjednačene utakmice s 60% uspješnosti, kako ne biste zaradili ništa. Da biste bili u dobro plusu mora se to raditi sa 70% uspješnosti, što je zapravo nemoguće!

Nitko ne može dugoročno gađati bolje od 'tri od pet' na podjednakim parovima, a upravo je to metoda koju koriste ljudi koji se ozbiljno klade. Time je hrvatsko tržište postalo potpuno neodrživo za ljude koji ulažu veći novac prilikom oklada i postalo isključivo mjesto za ista ona nadanja prilikom uplate listića koja imaju ljudi koji igraju loto (koji je, usput treba spomenuti, statistički i još veća prevara, ali to sada nije tema). Za usporedbu, na većini ćete stranih kladionica na podjednakim šansama dobiti koeficijent 1.9, bez dodatnih opterećenja, a na nekim mjestima (koja funkcioniraju kao tržište tečajevima) i do 1.97. Kada se to usporedi s time da vas na našim kladionicama čeka tek 1.67 tečaj za isti tip oklade, onda je jasno da vam je kod svake uplate od primjerice 100 kuna razlika dobitka nevjerojatnih 25 do čak 30 kuna, dakle između 30 i 40 posto više.

No, kako je klađenje na stranim kladionicama zabranjeno, i ta opcija mora otpasti, tako da svim ljudima koji kladionicu ne koriste kao razonodu od 2015. više nije mjesto na uplatnim listićima. Jednostavno, dugoročne ste osuđeni na poraz pa je onda bolje niti ne ulaziti u bitku…