Sve je to u svojoj analizi objasnio JoHayes13, analitičar s portala Tribina.hr, koji vjeruje da bi Nizozemci lako mogli zapeti u grupi, s obzirom da su s njima Španjolska i Čile, iako Australija ne bi smjela biti ozbiljan protivnik:

Oranje su vice prvaci svijeta, stalni sudionik završne smotre i ono što me posebno bode u oči – na Tribini je 'ocjena nogometne reprezentacije Nizozemske – 8,1. Stvarno? Time se ova reprezentacija svrstava na 6. mjesto iza standardno najvećih i praktički jedinih konkurenata za naslov prvaka svijeta. Kvalifikacije su uvijek prolazili najlakše od svih europskih ekipa, a jedino se Nijemci mogu mjeriti sa njima u kategoriji gaženja svojih 'manjih' prijatelja s kontinenta. Ni ovih deset utakmica nije bilo ništa drugačije nego nam to povijest priča, jer 9 pobjeda i 1 remi treba buditi određeno strahopoštovanje. No, jedna je stvar poštovanje, a drugo je precjenjivanje.

Sad već bivši izbornik Bert van Marwijk se dobrano osramotio na Euru prije 2 godine, kada nije pobijedio niti jednu utakmicu u skupini, te je kao posljednji u skupini spremio kufere za doma. Za njega je to ujedno značilo i kraj rada s reprezentacijom, a na njegovo mjesto je instaliran van Gaal. Stil igre nije bio Nizozemska kakvu smo navikli gledati kroz povijest. Fizički jako zahtjevan nogomet, na rubu ekscesa, grubi startovi i negledljive utakmice, a za dokaze ne treba tražiti duboko, već pogledati klaonicu koja se nazvala finalom SP-a 2010. godine. Takav Marwijkov destruktivan nogomet s dva zadnja vezna kojima je jedini zadatak bio ostaviti protivničkog igrača da se pita je li još živ, na opće oduševljenje je zamijenio tehnički dotjeraniji i posjedu vičniji nogomet. Velik dio ekipe je u neku ruku udaljen iz reprezentacije, i u svojevrsnoj smjeni generacija više prilika se dalo mladim snagama.

Preobrazba reprezentacije je tek započela u ovom kvalifikacijskom ciklusu i teško je očekivati da u borbi s najboljima to bude na razini koju svi priželjkuju. Čak je i sam Van Gaal rekao da su za reprezentaciju samo 3 mjesta rezervirana, dok se za preostalih 20 vode velike borbe. Kao tri najvažnija igrača su izdignuti Arjen Robben, Robin van Persie i Kevin Strootman. Prva dva nimalo iznenađujuća, no za površne pratitelje Tulipana je veliki upitnik iznad imena mladog veznjaka Rome.

Gdje su van der Vaart i Sneijder? Ukoliko ste pogledali ijednu utakmicu ekipa u kojima Strootman igra, uvidjeli bi zbog čega je naveden kao ključna figura i da ga nije Man United bezrazložno (i vrlo neuspješno) pokušavao dovesti prošlog ljeta. On je general i vođa cijele vezne linije ekipe u narančastom. Vrlo važna karika u fazi obrane, a iznimno bitan kotačić u tranziciji prema naprijed i iznošenju lopte prema krilima i napadaču. Upravo zbog toga je vijest o puknuću ligamenata koljena duboko pogodila nizozemsku javnost i srozala njihove ambicije na niske grane.

Ako malo bolje pogledamo i preostalu dvojicu navedenih, jasno se vidi da ni njima ozljede nisu stran pojam. Robben je cijelu karijeru vodio veliku borbu sa ozljedama, a napadač Uniteda kao da je više utakmica propustio ove sezone nego ih je odigrao. To ga je, naravno, izbacilo iz one uobičajene golgeterske forme, te sada promašuje ono što bi lani zabio zatvorenih očiju. Vezna linija je ili neiskusna, ali i talentirana ako pogledamo Clasieja i Mahera, ili je popunjena veteranima kakvi su Sneijdera i van der Vaarta, koji nisu ni blizu svojih najboljih izvedbi. Nadovežimo li na njih veoma labilnu obranu na čelu s Ronom Vlaarom i Darylom Janmaatom, te startnim golmanom kojeg niti sam Bog ne zna (na kraju izgleda da je Ajaxov Cillessen), dobijemo blago rečeno nepouzdanu ekipu koja vrlo lako može kiksati na naizgled manjim preprekama. Upravo jedna takva prepona bi mogla biti reprezentacija Čilea, inače vrlo dobro posložena momčad.