U dugačkom članku za USA Today Mike Freeman prisjetio se dana kad se kao mladi novinar družio s Draženom Petrovićem tijekom sezona koje je proveo u New Jersey Netsima (1991-1993), otkrio je i neke stvari o njemu privatno koje su dosad znali samo rijetki, a prisjetio se i trenutka kad su mu javili da je Dražen poginuo u prometnoj nesreći.

>> Poklanjamo knjigu o karijeri velikana hrvatske košarke Dražena Petrovića

U vrlo osobnom članku Freeman je napisao:

'Bilo je to nekoliko tjedana prije Božića 1992. godine, kad je bijelac iz Hrvatske povukao mene, američkog crnca, u stranu u svlačionici New Jersey Netsa, nakon utakmice protiv San Antonija. Rekao mi je nešto u stilu: 'Hvala ti što si moj prijatelj'. Njegovo ime je bilo Dražen Petrović, bio je bek šuter s praktično mitskom pričom iza sebe. Bio sam novinar koji je pratio Netse i postali smo dosta prijateljski nastrojeni jedan prema drugom. Zapravo, prekršio sam jedno od profesionalnih, a i mojih osobnih, pravila novinarstva - zadrži određenu distancu prema igračima o kojima pišeš. To je bilo nemoguće s 'Petrom', kako ga je većina Amerikanaca zvalo. Za sva desetljeća koliko radim ovaj posao, on je bio jedini sportaš kojem sam dopustio sebi da postanem blizak s njim', napisao je američki novinar Mike Freeman i nastavlja pisati o tom odnosu koji mnogima u SAD-u daje potpuno drukčiju sliku Dražena.

'Dogodilo se to jer je bilo malo ljudi poput njega. Petro, košarkaš, bio je Stephen Curry svoje ere. Petro, osoba, bio je nešto puno značajnije. Ljubaznost je bila u njegovim kostima i to se nikad nije promijenilo, bez obzira na razarajući građanski rat koji se dogodio u Hrvatskoj. Taj rat ga je rastužio i razbjesnio, ali ga duboko unutra nikad nije promijenio. To ga nikad nije spriječilo da se viđa sa mnom... I smijao se Petro cijelo vrijeme. Konstantno me znao pitao kako mi je obitelj. Znao je ime mog brata. 'Sjedni', govorio mi je. 'Što se događa?', pitao je on. Tako bismo sjeli i pričali, a rijetkost je bila da pričamo samo o košarci. Želio je znati o životu, o Sjedinjenim Američkim Državama, o meni, o američkim crncima. Naši razgovori postali su vrlo prijateljski i otvoreni, stvorili su povratnu vezu povjerenja i bliskosti.'

U velikom članku posebno mjesto posvetio je momčadi Netsa tih sezona i nazvao ih je 'jednom od najzabavnijih momčadi koje je ikad pratio', a prisjetio se i legendarnog trenera Chucka Dalyja te Willisa Reeda koji su – kao što je poznato - obožavali Dražena.

Prisjetio se i njegove utakmice iz bivše Jugoslavije kad je ljubljanskoj Olimpiji ubacio rekordnih 112 koševa te činjenice kako se dokazao u NBA ligi jer je u svoje dvije posljednje NBA sezone prosječno postizao po 20 koševa…

U članku se prisjetio i izjava nekih NBA igrača o Draženu, a posebno je naglasio LeBrona Jamesa koji je na pitanje tko je najbolji strani igrač u NBA ligi. Rekao:

'Svih vremena? Najbolji strani igrač? Dirk (Nowitzki) ili Petrović', rekao je LeBron jednom prilikom na All-Star vikendu 2013. godine

'Njegova sposobnost da šutira, a bio je i jako atletičan... Nije se plašio trenutka, ničega, znate, bio je bio strašan', dodao je tad LeBron za kojeg se znbalo da Dražena izuzetno cijeni.

U svom članku Freeman o Draženu još piše:

'Petro bi istrčavao iz blokova, dobivao loptu i djelovalo je da je ispali u milisekundi. Ako bi umjetna inteligencija napravila savršenu formu šuta, to bi bila Petrova. Razvalio bi današnju ligu i bio bi dobar kao Czrry. Ne, zapravo bio bi bolji', piše u Članku.

'On je najbolji šuter protiv kojeg sam igrao', često zna reći član Kuće slavnih Reggie Miller.

'Nikad nisam video ništa slično tome. Petrović je imao najbrži izbačaj koji sam ikad video i ono što ga je činilo jedinstvenim bilo je to što sam se ponosio time kako radim na izlasku iz blokova, a on je bio jednako dobar, a ako pričamo o radu nogu, jedan od najboljih igrača na bekovskim pozicijama ikad. Bio je moj najveći rival', govorio je Miller.

Prijateljstvo s novinarom

'Rekao sam Petru - sjajno je biti tvoj prijatelj. Bio je to moj odgovor njemu poslije utakmice protiv San Antonio Spursa. Te večeri, kao i prije toga mjesecima, pitao me je kako su mi članovi obitelji. Iako je žurio da se presvuče i da uđe u timski autobus, zapamtio je nešto o tome gdje sam odrastao i pitao me za to. Samo tako, iznenada. A kada smo pričali o njegovom djetinjstvu, uvijek bi postao tiši. 'Moj dom je drukčiji sad', govorio mi je.

'Nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije, sastavljene od mnogo različitih entiteta i religija, početkom devedesetih, bila je napadnuta od Srbije, koja je kontrolirala jugoslavensku vojsku', piše američki novinar kako bi čitatelji dobili širu sliku što je Dražen proživljavao.

'Taj konflikt doveo je do stradanja više od 100.000 ljudi. Veliki broj žrtava uključio je genocidne zločine prema civilima. Taj rat uništio je više od života - narušio je prijateljstvo između Petra, koji je bio Hrvat i Vlada Divca, koji je bio Srbin. Bili su ekstremno bliski, a onda je izbio sukob. Njihovo prijateljstvo i njegov kraj, bilo je jedna od tema filma 'Once Brothers' ('Nekoć braća'). Petro mi je govorio o mnogim stvarima, ali to - rat... smrti... Divac... Bilo je očigledno da tome ne želi da govori. Ali znao sam i dalje da je postojao taj konflikt i gubitak tog prijateljstva ga je duboko bolio. Uvijek me je oduševljavalo to da je uspijevao da održi svoju igru na tako visokom nivou dok se njegova domovina raspadala. Ali to je ono što je on radio i utakmica protiv San Antonio Spursa bila je primjer za to.'

U ostatku članka prisjetio se američki novinar nekih detalja nakon te utakmice protiv Spursa te koliko je bio opak šuter.

'Nije postojao šut koji Petro nije mogao pogoditi. Ubačaj je za njega bio 'pozivnica'. Nije verovao u obranu, samo u šut. I bio je dobar. Bio je superiorno talentiran i drzak. Bio je super-drzak. Bio je jedan od najbrbljavijih igrača lige. Iza takvog šepurenja, postojalo je njegovo iskreno oduševljenje igranjem košarke. Volio je prijateljstvo i natjecati se.'

Rasne teme

'Često smo pričali i o rasnoj temi. 'Svi smo isti', govorio je. Mislio je da su svi ljudi isti. Znao je naivnost tog stava, ali pokušavao je koristiti tu ideju kao svoju vodilju. Govorio je o rasizmu u Europi i Americi', napisao je između ostalog prisjwtivši se kako su zajedno komentirali rasne teme i brutalnost policije prema crnicima.

Naravno, posebna tema u članku bio je dan kad mu je javljeno da je Dražen poginuo:

'Ne mogu se točno sjetiti koliko je bilo sati, ali pamtim da mi je telefon zazvonio kasno tog dana, u lipnju 1993. godine. Bio je to Paul Silas, jedan od pomoćnih trenera Netsa, koji je osvojio tri NBA titule kao igrač i dva puta je bio sudionik All-Stara. Znao je da smo Petro i ja bili prijatelji. Silas je plakao u slušalicu tako snažno, da sam jedva razumio šta govori. 'Petro je mrtav', govorio je i ponavljao je tu riječ nanovo i nanovo. Kada se konačno smirio, rekao mi je što se dogodilo. Bio sam šokiran. Nekoliko dana ranije, Petro i ja pričali smo telefonom, nedugo nakon što je stigao u Hrvatsku, u posjetu svojoj obitelji. Rekao mi je koliko je dobro biti ponovo kod kuće. Dok je govorio, zamišljao sam ga kako se smije, kao i uvijek. Poslije su isplivali detalji nesreće. Petro je bio jedan od nekoliko putnika u automobilu na autoputu u Njemačkoj, koji je udario u kamion. Izletio je iz vozila. Poginuo je 7. juna 1993. godine. Imao je 28 godina.

Pisao sam reakcije na tu priču i dva dana kasnije taj članak je objavljen u New York Timesu. Ovo je bio početak članka: 'Smrt Dražena Petrovića, hrvatskog igrača New Jersey Netsa, koji je postao jedan od najboljih strijelaca NBA lige, poslala je valove šoka kroz ovu zemlju i kroz veći dio Europe, gdje je njegova karijera počela. Petrović je ubijen u trenutku, u ponedjeljak, kada je automobil u kojem se vozio naletio na kamion na mokrom kolniku u Njemačkoj. Imao je 28 godina. Zatečeni čelnici Netsa, uključujući Willisa Reeda, glavnog menadžera, i trenera Chucka Dalyja, održali su kratku konferenciju za novinare jučer, da bi govorili o Petrovićevoj smrti. Bio je vodeći strijelac momčadi u sezoni 1992/93. i smatralo se da je jedan od najtalentiranijih igrača, kao i da je jedan od igrača koji najviše rade u ligi.

'Za mene je ovo kao gubitak sina', govorio je Reed, koji se kasnije slomio pod suzama. Mnogi od nas koji smo znali Petra napravili smo isto. Nedugo poslije nesreće, posthumno je uvršten u Kuću slavnih.'

'Iskrena radost i tuga nekad mogu biti isprepletani. Mrzim to što je Petro umro, ali nasmijem se kad pomislim koliko je dobar i pristojan bio prema meni. Prema svojim suigračima. Prema svima. Njegova igra je bila radost. Njegov život je bila radost. Petro je bio radost', napisao je u emotivnom članku Mike Freeman.

Suze je mnogima bilo teško zadržati nakon ovakvog članka.