Tijekom ljetne lige te u prvih nekoliko tjedana NBA sezone, 20-godišnji Dubrovčanin Mario Hezonja ostavio je vrlo dobar dojam, barem kada je napad u pitanju. Međutim, zbog loše igre u obrani broj minuta mu se rapidno smanjio, a vrlo strogi trener Scott Skiles na nekim utakmicama uopće mu nije dao priliku.

Sudeći po posljednjim dvjema utakmicama Orlando Magica, ispada da je Skiles pripremao Hezonju za poziciju organizatora igre (playmakera). Protiv Clevelanda (poraz) Hezonja je igrao 21 minutu, a tri dana kasnije protiv Brooklyna (pobjeda) dobio je 18 minuta. Na te dvije utakmice Hezonja je kombinirano ubilježio 20 koševa, tri skoka i dvije asistencije uz šut iz igre 7-10 (trice 2-3). Međutim, osim samih brojki koje su više nego dobre, treneru Skilesu ipak je najvažniji bio dojam. Sudeći po njegovim reakcijama i povjerenju koje je dao Hezonji, može se reći da je njegov eksperiment uspio. Oni koji su gledali obje utakmice, uočili su kako je Hezonja zbog dekoncentracije suigrača 'zakinut' za barem 3-4 asistencije, a uz to se vidi da napokon igra opušteno i bez grča. A to je ipak najvažnije...

'To je moja prirodna pozicija. Igrao sam playmakera stalno u Hrvatskoj i nešto malo u Barceloni pa stoga s time nemam problema. Zaista sam zahvalan treneru za to jer u zadnje vrijeme smo puno radili na tom dijelu igre', kazao je Hezonja nakon utakmice protiv Clevelanda.

Međutim, tu dolazimo do bizarnosti bez presedana. Kako je moguće da hrvatski treneri nisu u Hezonji prepoznali nadarenog playmakera? Kako je moguće da nitko od naših trenera, kada se Hezonju pripremalo za seniorsku košarku, nije predložio ovo što sada radi Scott Skiles koji u našem košarkašu vidi nadarenog 20-godišnjaka koji je najopasniji kada ima često loptu u rukama? Da su se neki naši treneri toga ranije dosjetili, možda bismo na Eurobasketu igrali puno bolje...

Neki će vjerojatno reći da je prekasno igrača od 20 godina školovati kao playmakera, ali isto tako treba reći da je Skiles kao igrač slovio kao jedan od inteligentnijih NBA playmakera. Uostalom, Skiles još uvijek drži NBA rekord s 30 asistencija na jednoj utakmici pa se valjda može reći kako 'zna nešto o košarci'. Boljeg i strpljivijeg mentora teško da je mladi Dubrovčanin, koji živi 24 sata za košarku, mogao dobiti.

Nama u Hrvatskoj je očito puno jeftinije i jednostavnije stalno uvoziti playmakere iz SAD-a od kojih su većina 'sumnjive kvalitete'. Ali ono što je najveći apsurd, svakako je činjenica da seniorska reprezentacija Hrvatske od 2010. na poziciji playmakera koristi Amerikance s hrvatskom putovnicom (Draper, Lafayette…) uz obrazloženje da 'u Hrvatskoj nemamo kvalitetnog playmakera'. Svi koji su nešto vrijedili u mlađim kategorijama su - nestali (Prostran, Mavra, Marinelli, Katić...) ili su prebačeni kao neki prije njih (Marko Popović...) na poziciju bek-šutera.

Eto, možda nam je svojom pomalo čudnom odlukom upravo trener Scott Skiles pomogao da dobijemo vrhunskog playmakera. Nakon rookie sezone i napornih treninga te, naravno, posebnog ljetnog programa koji će Hezonja dobiti, sigurno će iz mjeseca u mjesec napredovati. Da ima sjajan šut, svi znaju (trice 41,2% u prve 22 NBA utakmice!). Da može jako visko skočiti, znalo se i prije njegova odlaska u Barcelonu (proslavio se zakucavanjima). Ali da može igrati playmakera u najjačoj ligi na svijetu, mogli su prepoznati samo rijetki.

Nema sumnje kako ćemo zbog ove odluke jednoga dana Skilesu zahvaljivati. Jer Hrvatska je nakon dugo vremena napokon dobila playmakera. Ako eksperiment s Hezonjom uspije, tada smo mirni barem sljedećih 10 godina kada su Amerikanci u pitanju. Njihov motiv igranja za Hrvatsku, Gruziju, Tursku, Sloveniju ili neku petu zemlju, ionako je samo jedan. Državljanstvo EU kojim im se otvara prostor za još većom zaradom jer ne pune tzv. 'kvotu Amerikanaca' u klubu u koji dolaze.