Nakon što je srpski tenisač Novak Đoković peti put u karijeri osvojio Wimbledon, pobjedom u finalu nad Švicarcem Rogerom Federerom, stigao je do svog 16 Grand Slama naslova. Mnogi analitičari uvjereni su kako bi Đoković vrlo brzo mogao s prvog mjesta svih vremena skinuti upravo Federera koji je stao na broju 20
Na travi All Engled Cluba, u epskom finalu koji je trajao gotovo pet sati, Novak Đoković nadigrao je Rogera Federera u pet setova 7-6 (5), 1-6, 7-6 (4), 4-6, 13-12 (3).
Inače, treba reći kako je ovo bio treći dvoboj Đokovića i Federera u finalu Wimbledona i treći je put kao pobjednik izašao srpski igrač (uspio je to još 2014. i 2015.).
Iako je Federer u petom setu pri vodstvu 8-7 imao dvije meč-lopte na svom servisu, ipak nije uspio doći do svoje devete titule pobjednika u Wimbledonu.
>> Đoković uspio što nikom nije 71 godinu i pokazao tko je mentalno najjači tenisač svijeta
No, svojom izvedbom, spašavanjem dvije meč lopte protiv velikana kao što je Federer, Đoković je još jednom potvrdio kako je mentalno najjači tenisač svijeta. I ono što posebno treba naglasiti Đoković je šest godina mlađi od Federera koji će u kolovozu proslaviti 38. rođendan. Dakle, ispred Đokovića je još nekoliko vrhunskih sezona što znači da ima priliku prvo prestići Nadala pa nakon toga i Federera na vječnoj ljestvici po broju Grand Slama naslova. Naravno, tu treba naglasiti kako neuništivi Federer još uvijek ne razmišlja o odlasku u igračku mirovinu te kako 'kralj zemlje' Nadal ima još što reći u sezonama koje dolaze. Pogotovo na Roland Garrossu koji je osvojio čak 12 puta.
Grand Slam naslovi (svih vremena)
- 1. Roger Federer 20 2003–2018. 6 1 8 5
- 2. Rafael Nadal 18 2005–2019. 1 12 2 3
- 3. Novak Đoković 16 2008–2019. 7 1 5 3
- 4. Pete Sampras 14 1990–2002. 2 0 7 5
- 5. Roy Emerson 12 1961–1967. 6 2 2 2
- 6. Rod Laver 11 1960–1969. 3 2 4 2
- Björn Borg 11 1974–1981. 0 6 5 0
- 8. Bill Tilden 10 1920–1930. 0 0 3 7
*objašnjenje – uk. Broj naslova - Australian Open - French Open – Wimbledon - US Open
Nakon što je Đoković uspio spasiti dvije meč lopte, u meču koji je trajao gotovo pet sati, kazao je:
'Ovo je možda bilo najuzbudljivije finale koje sam ikad igrao, među dva-tri u karijeri, i to protiv jednog od najvećih igrača svih vremena, kojeg jako poštujem. Nažalost, u ovakvim mečevima netko mora izgubiti. Obojica smo imali šanse, a nestvarno je da sam morao spasiti dvije meč lopte', kazao je Đoković dodavši:
'Bilo je veliko olakšanje na kraju, iskreno. Za ovu vrstu mečeva se pripremaš, živiš, oni daju smisao i vrijednost svakoj minuti koju provedeš na terenu trenirajući kako bi došao u poziciju igrati ovakav meč sa svojim najvećim rivalom.'
Uostalom, podatak kako u finalu Wimbledona još od 1948. godine i Boba Falkenburga nitko nije uspio pobijediti nakon što se suočio s meč loptom, dovoljno govori kakav je povijesni meč uspio odigrati Novak Đoković.
'U takvim trenucima pokušavam nikada ne izgubiti vjeru u sebe, samo ostajem miran, fokusiran sam da vratim lopticu. Moram reći, u sva tri 'tie-breaka' pokazao sam ono najbolje,' dodao je Đoković kojeg već sada mnogi smatraju jednim od najvećih tenisača svih vremena iako su još uvijek ispred njega po osvojenim Grand Slam naslovima Roger Federer (20) i Rafael Nadal (18).
No, pitanje svih pitanja jest koliko uopće snage i volje ima Roger Federer koji je već debelo zagazio u veteranske godine. Nakon meča u kojem je imao više osvojenih poena 204-218, više osvojenih gemova 36-32, Švicarac nije skrivao razočarenje jer je očito svjestan kako mu je ovo bila možda posljednja prilika da osvoji Wimbledon jer osim Đokovića i Nadala dolaze i mlade nade među kojima je i Hrvat Borna Ćorić.
'Znam da to sve ništa ne znači. Ne osjećam se zbog toga da sam bio bolji na terenu. Imao sam svoje šanse, imao ih je i on. Igrali smo odličan tenis, no mislim da mogu biti zadovoljan svojim nastupom. Nisam mogao dati više, zaista sam dao sve što sam mogao' kazao je nakon epskog meča Roger Federer dodavši kako će 'što prije pokušati ovo zaboraviti.'
Očito je svjestan kako će ovaj poraz ostaviti traga, jer da je uspio postao bi najstariji osvajač bilo kojeg Grand Slama u povijesti u Open eri! A to ipak nešto znači. No, na koncu ispada kako je Đoković ukrao Federeru rekord kakav svijet tenisa još nije vidio. A pitanje je hoće li se u ovakvoj prilici i u ovakvoj formi Federer više ikada pojaviti u finalu bilo kojeg Grand Slama.
U našoj ANKETI možete na tu temu dati svoj glas.
WIMBLEDON - sva finala tenisača u Open eri
- 1968. Rod Laver (Aus) - Tony Roche (Aus) 6–3, 6–4, 6–2
- 1969. Rod Laver (Aus) - John Newcombe (Aus) 6–4, 5–7, 6–4, 6–4
- 1970. John Newcombe (Aus) - Ken Rosewall (Aus) 5–7, 6–3, 6–2, 3–6, 6–1
- 1971. John Newcombe (Aus) - Stan Smith (SAD) 6–3, 5–7, 2–6, 6–4, 6–4
- 1972. Stan Smith (SAD) - Ilie Nastase (Rum) 4–6, 6–3, 6–3, 4–6, 7–5
- 1973. Jan Kodeš (ČSSR) - Alex Metreveli (SSSR) 6–1, 9–8 (5), 6–3
- 1974. Jimmy Connors (SAD) - Ken Rosewall (Aus) 6–1, 6–1, 6–4
- 1975. Arthur Ashe (SAD) - Jimmy Connors (SAD) 6–1, 6–1, 5–7, 6–4
- 1976. Bjorn Borg (Šve) - Ilie Nastase (Rum) 6–4, 6–2, 9–7
- 1977. Bjorn Borg (Šve) - Jimmy Connors (SAD) 3–6, 6–2, 6–1, 5–7, 6–4
- 1978. Bjorn Borg (Šve) - Jimmy Connors (SAD) 6–2, 6–2, 6–3
- 1979. Bjorn Borg (Šve) - Roscoe Tanner (SAD) 6–7 (4), 6–1, 3–6, 6–3, 6–4
- 1980. Bjorn Borg (Šve) - John McEnroe (SAD) 1–6, 7–5, 6–3, 6–7 (16), 8–6
- 1981. John McEnroe (SAD) - Bjorn Borg (Šve) 4–6, 7–6 (1), 7–6 (4), 6–4
- 1982. Jimmy Connors (SAD) - John McEnroe (SAD) 3–6, 6–3, 6–7 (2), 7–6 (5), 6–4
- 1983. John McEnroe (SAD) - Chris Lewis (NZ) 6–2, 6–2, 6–2
- 1984. John McEnroe (SAD) - Jimmy Connors (SAD) 6–1, 6–1, 6–2
- 1985. Boris Becker (SRNJ) - Kevin Curren (SAD) 6–3, 6–7 (4), 7–6 (3), 6–4
- 1986. Boris Becker (SRNJ) - Ivan Lendl (ČSSR) 6–4, 6–3, 7–5
- 1987. Pat Cash (Aus) - Ivan Lendl (ČSSR) 7–6 (5), 6–2, 7–5
- 1988. Stefan Edberg (Šve) - Boris Becker (SRNJ) 4–6, 7–6 (2), 6–4, 6–2
- 1989. Boris Becker (SRNJ) - Stefan Edberg (Šve) 6–0, 7–6 (1), 6–4
- 1990. Stefan Edberg (Šve) - Boris Becker (SRNJ) 6–2, 6–2, 3–6, 3–6, 6–4
- 1991. Michael Stich (Njem) - Boris Becker (Njem) 6–4, 7–6 (4), 6–4
- 1992. Andre Agassi (SAD) - Goran Ivanišević (HRV) 6–7 (8), 6–4, 6–4, 1–6, 6–4
- 1993. Pete Sampras (SAD) - Jim Courier (SAD) 7–6 (3), 7–6 (6), 3–6, 6–3
- 1994. Pete Sampras (SAD) - Goran Ivanišević (HRV) 7–6 (2), 7–6 (5), 6–0
- 1995. Pete Sampras (SAD) - Boris Becker (Njem) 6–7 (5), 6–2, 6–4, 6–2
- 1996. Richard Krajicek (Niz) - MaliVai Washington (SAD) 6–3, 6–4, 6–3
- 1997. Pete Sampras (SAD) - Cedric Pioline (Fra) 6–4, 6–2, 6–4
- 1998. Pete Sampras (SAD) - Goran Ivanišević (Hrv) 6–7 (2), 7–6 (9), 6–4, 3–6, 6–2
- 1999. Pete Sampras (SAD) - Andre Agassi (SAD) 6–3, 6–4, 7–5
- 2000. Pete Sampras (SAD) - Patrick Rafter (Aus) 6–7 (10), 7–6 (5), 6–4, 6–2
- 2001. Goran Ivanišević (Hrv) - Patrick Rafter (Aus) 6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7
- 2002. Lleyton Hewitt (Aus) - David Nalbandian (Arg) 6–1, 6–3, 6–2
- 2003. Roger Federer (Švi) - Mark Philippoussis (Aus) 7–6 (5), 6–2, 7–6 (3)
- 2004. Roger Federer (Švi) - Andy Roddick (SAD) 4–6, 7–5, 7–6 (3), 6–4
- 2005. Roger Federer (Švi) - Andy Roddick (SAD) 6–2, 7–6 (2), 6–4
- 2006. Roger Federer (Švi) - Rafael Nadal (Špa) 6–0, 7–6 (5), 6–7 (2), 6–3
- 2007. Roger Federer (Švi) - Rafael Nadal (Špa) 7–6 (7), 4–6, 7–6 (3), 2–6, 6–2
- 2008. Rafael Nadal (Špa) - Roger Federer (Švi) 6–4, 6–4, 6–7 (5), 6–7 (8), 9–7
- 2009. Roger Federer (Švi) - Andy Roddick (SAD) 5–7, 7–6 (6), 7–6 (5), 3–6, 16–14
- 2010. Rafael Nadal (Špa) - Tomaš Berdych (Češ) 6–3, 7–5, 6–4
- 2011. Novak Đoković (Srb) - Rafael Nadal (Špa) 6–4, 6–1, 1–6, 6–3
- 2012. Roger Federer (Švi) - Andy Murray (VB) 4–6, 7–5, 6–3, 6–4
- 2013. Andy Murray (VB) - Novak Đoković (Srb) 6–4, 7–5, 6–4
- 2014. Novak Đoković (Srb) - Roger Federer (Švi) 6–7 (7), 6–4, 7–6 (4), 5–7, 6–4
- 2015. Novak Đoković (Srb) - Roger Federer (Švi) 7–6 (1), 6–7 (10), 6–4, 6–3
- 2016. Andy Murray (VB) - Miloš Raonić (Kan) 6–4, 7–6 (3), 7–6 (2)
- 2017. Roger Federer (Švi) - Marin Čilić (Hrv) 6–3, 6–1, 6–4
- 2018. Novak Đoković (Srb) - Kevin Anderson (JAR) 6–2, 6–2, 7–6 (3)
- 2019. Novak Đoković (Srb) - Roger Federer (Švi) 7-6 (5), 1-6, 7-6 (4), 4-6, 13-12 (3)