Uspjesima iz prošlosti rukometaši su nas razmazili pa su tako očekivanja običnog navijačkog puka bila medalja, a neki su čak išli tako daleko pa su mislili da se može ponoviti čudesna 2003. kada je Hrvatska šokirala svijet i osvojila svjetsko zlato.

Naravno, realnost je bila malo drugačija. Rukometni stručnjaci nisu hrvatske rukometaše vidjeli u najužem krugu kandidata za medalju. Smatrali su da pored Francuske, Danske, Njemačke, Španjolske, Norveške i Švedske naša reprezentacija teško može do postolja. I kladionice su po tome isto bile jasne, Hrvatska je prema njima također bila iza spomenutih rukometnih sila.

Također, treba spomenuti i da je stručni stožer bio čvrsto na zemlji te je kao minimalan cilj naveo da se dohvate kvalikacije za Olimpijske igre za što je trebalo biti među prvih sedam što je ostvareno. Uz to ni sami rukometaši nisu se razbacivali s velikm izjavama nego su radije govorili na parektu.

A tamo je sve bilo idealno nakon prvog kruga - pet utakmica i pet pobjeda, među njima i ona protiv aktualnog europskog prvaka Španjolske. U drugoj fazi po skupinama upisana su dva poraza. Jedan neočekivani u dvoboju s Brazilom, što je jedini kiks Hrvatske, drugi u okršaju sa Nijemcima koji su imali sudački poguranac, a taj susret svejedno je mogao otići i na našu stranu. Ostvarena je i jedna velika pobjeda, protiv aktualnog svjetskog prvaka Francuske.

I sad je ostala nebitna utakmica sa Šveđanima, a bez obzira na taj rezultat, već možemo dati sud o tome je li nastup naše reprezentacije bio uspješan. To ocijenite vi u našoj anketi.