Rutinskom pobjedom 4:0 nad Borincima u Jarmini, Dinamo je osigurao prolazak u osminu finala nacionalnog kupa, istog onog natjecanja u kojem je znao doživjeti neuspjehe. No ovog puta igrači su maksimalno ozbiljno shvatili suparnika te dva dana uoči 69. rođendana treneru Čačiću priuštili novo zadovoljstvo.

Odužio im se on tortom i cateringom, a potom su zajedničkim snagama krenuli u pripremu onoga što im slijedi. Ove subote (19.30, MAXSport 1, MAXtv) okršaj sa Slaven Belupom, a potom, sljedećeg tjedna, prvi od dva uzastopna okršaja s Red Bull Salzburgom u Ligi prvaka.

Uz rođendansku čestitku, veseli ga dizanje forme Drmića i Petkovića

'Hvala na čestitkama. I onim rođendanskim i na rezultatima. Kup smo morali proći, ipak se radi o velikoj razlici u kvaliteti. Naravno da su u Kupu moguća iznenađenja, jer to je hirovito natjecanje, ali sada je čak i domaćin, na čemu sam mu beskrajno zahvalan, napravio sve kako bi teren bio dovoljno dobar da se može prezentirati kvaliteta. Znalo se događati da neki klubovi pokušavaju ušićariti nešto u takvim utakmicama, odnosno na lošijim terenima. Ali u Jarmini su se ponijeli gospodski, sportski i napravili sve da uvjeti budu na sjajnom nivou. A mi smo dobili ono što nas je zanimalo, odnosno prolazak', rekao je na početku razgovora za tportal Ante Čačić, trener koji je prouzročio velike promjene na klupi bogatog i moćnog Chelseaja te podario jednu od najvećih pobjeda u povijesti Dinama.

Osim pobjede u Jarmini, dobili ste Josipa Drmića, kojeg već neko vrijeme, odnosno od kolovoza, nisu htjeli golovi.

'Takve utakmice uvijek dobro dođu. Ovo su službene utakmice, natjecateljskog karaktera, i pogotovo kada napadač dođe u situaciju da neko vrijeme apstinira, onda ga ovakve utakmice dižu. Drmić je zabio ta dva gola, ali on se cijelo vrijeme ponaša kao igrač koji igra u vršku napada, traži dubinu. Istina, imao je neke situacije koje je mogao bolje završiti. Ali i momčad se još mora priviknuti na takvu vrstu napadača, jer navikli smo na igrača koji dolazi po loptu, pa onda s više igrača ulazimo unutar 16-erca. Drmić je igrač koji traži dubinu, koji je dobar realizator. Ono što je najvažnije, njegov učinak itekako je mjerljiv činjenicom da je zabio onaj majstorski zgoditak protiv Bodo/Glimta i odveo nas u Ligu prvaka.'

Stekao se dojam da je Drmić malo zapostavljen?

'Ne, ni govora. Ako pogledate njegovu minutažu, on je bio u rotacijama. U nekim je utakmicama bio starter, u nekima je ulazio s klupe. U nekima je participirao istovremeno s Petkovićem. Jer imamo i Petkovića, koji je klasni igrač i koji zaslužuje prostor. Na kraju krajeva, zbog svojih je odličnih igara opet pozvan u reprezentaciju. Ali to je naše bogatstvo, to da imamo dvojicu takvih igrača.'

Uoči sezone najavljivali ste da njih dvojica neće moći igrati zajedno. No očito su i vas uvjerili da si baš 'ne smetaju'.

'Jako sam zadovoljan jer se izuzetno profesionalno odnose jedan prema drugome. Između njih je vrlo poticajna atmosfera. Na kraju krajeva, to se vidi prostim okom, a posebno vidimo mi koji smo svaki dan s njima. S time da ljudi moraju znati da su oni vrlo kratko zajedno. Niti tri mjeseca. Prema tome, još jedne pripreme i određeni broj utakmica, onda će i ta suradnja biti još bolja.'

Puno se pisalo o tome je li Petković napadač ili desetka. Izbornik Dalić naglasio je da ga želi kao napadača, a sada se i vratio na njegov popis. Očito ste mu pronašli mjesto?

'Od prvog dana govorim da ga želim što češće vidjeti u 16-ercu. I želim njegove golove. On to sada i radi, odnosno trudi se raditi to. I naravno, ima tu još prostora. Vjerujem da će mu i ovaj poziv u reprezentaciju biti dodatni poticaj da se ponaša kao klasični napadač. Ali nije naodmet i njegova kvaliteta u igri - da primi loptu, da se izvuče iz te 'dubine', da dođe po loptu, pomogne suigraču, pa da i mi stignemo doći s viškom igrača pred protivnički gol. Prema tome, izuzetno sam zadovoljan time kako Petković igra. Naravno, inzistiram na tome da bude što češće u 16-ercu i da bude opasan po gol.'

Čime ste ga pridobili, jer vaši prethodnici, odnosno treneri koji su došli nakon Nenada Bjelice, nisu doprli do njega?

'To bi on trebao reći. Ali ja sam stavio jasne kriterije i rekao mu što očekujem od igrača njegove klase. I ništa ispod toga jednostavno ne želim tolerirati. Ako bude bio kakav može biti, bit će to dobro, prije svega za njega, a onda i za momčad. I zaista se trudi od prvog dana kada sam došao. Tako da sam jako zadovoljan, ali uvjeren sam da može i mora još puno bolje. Jer očekujem od njega da 'grize'. Ako ja sa svojih već dosta godina želim svakim danom biti sve bolji, isto očekujem od njega.'

Nego, kad smo već kod rođendana, kakav bi vas poklon razveselio u dvije utakmice protiv Salzburga?

'Igrači me svakodnevno časte, jer zahvaljujući njima tu sam gdje jesam. Neki moji kolege u ovim godinama više ne rade. Osjećam se jako dobro, ali bez igrača to bi bilo jako teško.'

Dobro, ali bodovi su bodovi, a oni protiv austrijskog kluba možda bi čak pružili priliku igranja u eliminacijskoj fazi Lige prvaka?

'Ne kalkuliram bodovima. U glavi mi je jedino to da u prvoj utakmici u Salzburgu budemo svoji, da budemo na nivou na kojem možemo biti. Da ponovimo igru s Chelseajem te igru iz prvog poluvremena i prvih dvadesetak minuta drugog dijela protiv Milana. Sve to daje mi pravo vjerovati da se možemo uhvatiti u koštac sa Salzburgom. Ponavljam, učinit ćemo sve da u tim utakmicama budemo pobjednici. Hoćemo li uspjeti, ne znam. Naravno, respektiramo protivnika koji je u prve dvije utakmice (op.a., remiji protiv Milana i Chelseaja) pokazao da je kvalitetan, da ima odlične pojedince, posebno u vršku napada. Imaju Sučića i Šeška, koji je sada zabio nevjerojatnu golčinu Šveđanima. To je momčad koja igra okomito, koja puno trči i radi, koja godinama ima prepoznatljiv gard.'

Tko zna, da niste pobijedili Chelsea, možda vas ne bi ozbiljno shvatili ni u Milanu, a ni u Salzburgu?

'Ha, ha.. Samo nek' nas oni shvaćaju ozbiljno. A to znači da nam je rejting otišao gore. To je satisfakcija za naš rad. Dinamo već ima kontinuitet nazočnosti i prezimljavanja u Europi, tako da nismo iznenađenje.'

Osim što ste uvođenjem Dinama u Ligu prvaka napunili klupsku blagajnu milijunima eura, pod vašim su vodstvom neki igrači vratili formu, poput Petkovića, Perića, Špikića, neke ste doveli do reprezentativnog ranga, poput Josipa Mišića, a nekima dali novu dozu samopouzdanja, naprimjer Livakoviću, Josipu Šutalu, mladom Baturini.

'Mišić je igrač reprezentativnog formata, to je apsolutno točno. Međutim u veznoj liniji naše reprezentacije imamo veliku koncentraciju svjetske kvalitete. Ali bude li potrebe, vjerujem da će izbornik Dalić možda posegnuti za Mišićem. Zaista igra dobro, sjajno trenira, kao osoba je fenomenalan, jako poticajan za suigrače, uvijek raspoložen, uvijek razdragan kada je u pitanju igra. A što se tiče ostalih, ne postoji nijedan igrač koji ne zaslužuje biti u Dinamu. Ima ih pozamašan broj, a ja činim sve da ih držim 'iznad vode', jer bilo je puno rotacija, a mnogi su u tim rotacijama skrenuli pozornost na sebe. I Perić i Špikić i Baturina. Imamo i Moharramija, koji ima sjajne partiture. Pa čak i Dilaver, koji je odlično odigrao protiv Bodo/Glimta. Sada je i Štefulj u utakmici u Kupu pokazao da se na njega može računati. Ponavljam, ne možemo u svakoj utakmici koristiti velik broj igrača, ali ono što možemo nastojimo iskoristiti i zato uspijevamo držati tenziju u svlačionici. A da nisam raširio taj roster, teško bismo izdržali ovaj ritam.'

Bilo je dosta komentara da koristite Roberta Ljubičića na pogrešnoj poziciji, to jest na lijevom beku, umjesto u veznom redu, gdje je pokazao svoje najbolje partije.

'Poznato je to da na poziciji lijevog beka imamo problem. I da ga pokušavamo nadomjestiti igračima koje imamo. Oslonio sam se u europskim utakmicama na Ljubičića, smatrajući da je on puno mirniji u izgradnji igre, da je dovoljno motoričan da može ispratiti suparničke igrače. I odgovorio je na sve moje zahtjeve. A žrtvujem li ga? Svi se mi moramo žrtvovati u interesu momčadi i u interesu rezultata. Njegovo ponašanje i to kako pristupa toj ulozi jasno pokazuju da je apsolutno spreman dati svoj doprinos. Naravno, to ne znači da će tako biti i ubuduće. Jer rekao sam da ću kroz utakmice HNL-a pokušati postići da se dignu i ostala dvojica (op.a., Bočkaj i Štefulj).'

S obzirom na to koliko ste nahvalili svoje igrače, a što je apsolutno opravdano, ali i potkrepljivo rezultatima, postoji li ipak neki igrač u domaćoj ligi koji bi mogao igrati za vašu momčad?

'Mislim da je malo igrača iz HNL-a koji bi mogli igrati u Dinamu, ali ne primijetiti igre Marka Livaje značilo bi da ste nogometno slijepi.'

'Nije nikakva tajna to da nisam bio favorit Zdravka Mamića'

Nego, najiskusniji ste trener na klupi hrvatskih prvoligaša. A prije nekoliko tjedana Mario Cvitanović iznio je zabrinjavajući podatak da imamo čak 60 posto trenera stranaca. Istina, sada ih je 'samo' 40 posto. Pretpostavljam da niste oduševljeni takvim nepovjerenjem u hrvatske trenere.

'Kod nas se uvijek podcjenjivalo hrvatske trenere. I ne trebam ići daleko. Dovoljno mi je vidjeti što sam ja sve proživio. I na koji način me se tretira(lo). Teško je biti pop u svom selu. Ali pitam se - zar su ovi igrači koji su vani, na svjetskom nivou, mogli sami doći na scenu, a da nisu radili s hrvatskim trenerima? Znači, naša struka je itekako zaslužna za ono što se događa hrvatskom nogometu na reprezentativnom nivou i što naši igrači čine u eminentnim europskim klubovima.'

Vaš put je također posut trnjem. Dovoljno je pogledati samo ovu sezonu. Jer protiv Škupija, prilikom predstavljanja, dočekani ste zvižducima, a protiv Ludogoreca ti su zvižduci bili nešto tiši. Protiv Bodo/Glimta nije ih bilo, protiv Chelseaja ste dobili pljesak, a nakon utakmice skoro i ovacije. Vjerujem da ni vama nije (bilo) jednostavno živjeti s takvim nepovjerenjem.

'Percepciju u javnosti stvaraju mediji. Nažalost, o meni je napisano jako puno stvari koje su netočne. I koje nisam imao snage objašnjavati. Svatko tko pogleda moj životopis vidjet će što sam radio u životu, na koji način sam radio i što sam ostvario. Znači, s 27 godina trenerskog staža prvi put sam došao u Dinamo. Prije toga sam vodio osam hrvatskih prvoligaša, uveo sam NK Zadar u drugu ligu bivše države, uveo sam Dubravu i Inter u prvu ligu. Pretpostavljam da su to ipak dovoljne kvalifikacije. Baš kao što su bile i kada sam preuzimao reprezentaciju. Jer sam s Dinamom osvojio dvostruku krunu, jer sam s Dinamom ušao u Ligu prvaka bez poraza, u kontinuitetu vodio 33 utakmice bez poraza (op.a., prvi poraz bio je od Porta u skupini Lige prvaka), potom sam s Mariborom osvojio Superkup i uveo ga u Uefinu Europsku ligu bez poraza. I moja najveća satisfakcija jest ta što sam od čelnih ljudi u klubu označavan kao 'nekooperativan' i previše autonoman. Ali su me onda ti isti klubovi vraćali. Tri puta u Inter Zaprešić, dva puta u Zadar, dva puta u Slaven Belupo, dva puta u Lokomotivu i dva puta u Dinamo. To također shvaćam kao zadovoljštinu. I valjda su vidjeli da to na čemu sam inzistirao ima smisla.'

Vratili su vas i u Dinamo na kraju prošle sezone. No kada ste došli, špekuliralo se da ćete odraditi tek preostalih pet kola. I bez obzira na uspjeh, da će umjesto vas na klupu sjesti neki drugi trener?

'Znam samo da je Dinamo bio u razgovorima s trenerima koji su trebali biti dugoročna rješenja. Da Dinamo nije ušao u probleme, ne bi me ni pozvali u tih pet kola. Nisam postavljao nikakve uvjete, ali sam jasno stavio do znanja da neću ići u mirovinu nakon tih pet kola. Dakle i prije nego sam sjeo na klupu, pregovaralo se s drugim trenerima. Neki su čak i dolazili na utakmice, pa tako i na zadnji derbi protiv Hajduka. Tada nisam bio favorit za prvog trenera. To je jedino točno. Međutim prevladala je druga opcija i ljudi koji vode klub rekli su da ne žele drugog trenera osim mene. I ta simbioza koja se dogodila s igračima presudila je da budem danas tu gdje jesam. Dakle nije nikakva tajna to da nisam bio favorit Zdravka Mamića.'

Mnoge će to iznenaditi, jer percepcija je da ste baš uz njegovu pomoć postavljeni na trenersku funkciju u Dinamu, odnosno izborničko mjesto.

'Recite mi koji se kvalitetan igrač ili trener nije 'očešao' o Zdravka Mamića, npr. Kuže, Kranjčar, Kruno Jurčić, Bjelica, Lončarević, Ivanković… Ali teško mi je uvjeravati nekoga u nešto. No ja nisam imao igrački background, niti menadžerski i novinarski lobi iza sebe. A mislim da sam mjesto u Dinamu zaslužio puno prije, s obzirom na trenerski staž koji sam imao. I sjetili su me se tek kada su 'ispucali' sve koje su mogli. Svi koji me poznaju, a to će vam potvrditi svi ljudi u klubu, znaju da sam ja svoj. Nikada nisam bio ni u kakvim kombinacijama oko igrača, oko menadžera. Imam svoju viziju, način na koji radim. To je moj moto cijeli život. Eto, u tom prvom mandatu u Dinamu forsirao sam mlađe, za koje sam vidio da su perspektivni, kao što su Ademi, Brozović, Pivarić, nauštrb nekih starijih i afirmiranijih igrača. Dakle to je bilo prije deset godina, ne sada, kada su se dokazali kao klase. Prema tome, radio sam po svome, sviđalo se to nekome ili ne.'

A što je s mjestom izbornika? Jer čak je i Slaven Bilić rekao da ne bi bio izbornik da Mamić nije dao svoj glas. S time da se Bilića voljelo, a vas baš i ne.

'Zdravko Mamić je kao čelni čovjek Dinama imao i utjecaj u Savezu. Bio je čak i dopredsjednik Saveza. Znači, direktno je odlučivao kada su se na izbornička mjesta birali Bilić, potom Igor Štimac, Niko Kovač, pa onda i ja. Došao sam na izborničko mjesto kao drugi najstariji debitant, iza Otta Barića, sa 62 godine. S time da mislim da je moje izborničko vrijeme bilo najteže, jer od 25 mjeseci, 18 mjeseci igrali smo bez gledatelja. Nije bilo jednostavno voditi reprezentaciju u toliko zagađenom okruženju koje je vladalo u medijima i oko nas. Reći ću vam podatak da sam na svoju ruku odveo reprezentativce u šetnju Zagrebom samo da im pokažem da ih ljudi vole, cijene i da u njima vide uzore, jer su nam tih dana čak i kapetana Darija Srnu nagovarali da bojkotira reprezentaciju.

Nakon utakmice na Malti neki su pisali 'pa tko se još veseli odlasku hrvatske reprezentacije na Euro u Francusku' i pisali su uoči te utakmice da je to posljednja prilika navijačima da izbace Hrvatsku s Eura. U takvom okruženju bili smo proglašeni momčadi skupine na Europskom prvenstvu, odigrali smo sjajnu utakmicu protiv aktualnog europskog prvaka, to jest pobijedili Španjolsku. U utakmici protiv Portugala bili smo bliži pobjedi, a u prilog tome govori činjenica da je Ronaldo, tada najbolji napadač svijeta, prvi put pucao na naš gol u 118. minuti. Ispali smo od kasnijeg prvaka Europe, ali i imali priliku kada je Perišić glavom pogodio vratnicu. Da je lopta otišla koji centimetar dalje... Nakon Malte rekao sam da je ta generacija spremna izaći iz sjene Vatrenih, ali svi su tu izjavu prihvatili s podsmijehom i govorili: 'Pa kaj to priča ovaj radiomehaničar?' Zamislite, ja sam radiomehaničar koji je s 25 godina bio samostalni poduzetnik, plaćao državi porez, hranio obitelj. Tako se složila ta priča u javnosti.'

Moramo priznati, složili ste dobar temelj izborniku Daliću kada vas je naslijedio i uzeo svjetsko srebro.

'Da, bila je to gotovo kompletna momčad iz mog mandata, plus Ante Rebić. I to mi je dokaz da sam birao najbolje, a ne igrače prema nečijim željama. Nitko nije imao utjecaja. A ponašanje ljudi iz Saveza bilo je fenomenalno. Apsolutna autonomija. Nikad mi nitko nije rekao da treba igrati ovaj ili onaj.'

Pa čak ni kada se uoči utakmice na Euru 2016. protiv Češke u francuskom Saint-Etienneu, koja je završila 2:2, Zdravko Mamić spustio s tribina do ruba travnjaka i doviknuo vam nešto, a što je bilo ovjekovječeno fotografijom?

'Još nikome nisam otkrio što mi je tada Mamić rekao. Jer čim se pojavila fotografija, odmah je krenula lavina. I kome da ja nešto objašnjavam? Dakle, kad se Mamić spustio do ruba terena, igrači su već bili na zagrijavanju, odavno se znalo tko će igrati, popis igrača bio je prijavljen. No do Mamića je došla informacija da će navijači napraviti nerede te nas je upozorio da ostanemo mirni. Pozvao je mene da igrači ne bi osjetili nervozu. I to jedina i prava istina.'

'Luka Modrić je svake godine sve bolji i bolji'

Na svu sreću, sada oko reprezentacije vlada potpuno drugačije ozračje. Mogu li Zlatko Dalić i igrači u Katru do novog čuda?

'Hvala Bogu da se sve ono što se dogodilo Biliću (op.a., poraz od Turske u Beču), a poslije i meni (op.a., poraz u produžetku od Portugala na Euru 2016. godine) vratilo u Rusiji. Veseli to da Hrvatska participira u kontinuitetu na tim završnim natjecanjima. Po mom mišljenju, imamo najbolju generaciju u povijesti. Imamo veznu liniju, uz dužno poštovanje Prosinečkom, Bobanu i Asanoviću, ali ovi dečki su također klase. Luka Modrić je svake godine sve bolji i bolji, Inter je nezamisliv bez Brozovića, Mateo Kovačić sjajno igra u Chelseaju. Zadnju liniju ne pamtim ovako dobru. Stopere, lijevu nogu Gvardiola, Josipa Šutala, pa Sosu, desno Juranovića teško je nahvaliti. I odgovorno tvrdim, neka se nitko ne ljuti, nikad nismo imali golmana boljeg od Dominika Livakovića. Moje pamćenje hrvatskog nogometa datira tamo od 1958., 1960. godine. Prateći cijelu hrvatsku ligu, ne samo Dinamove golmane, nikad nismo imali boljega.'

Kakva je suradnja s Dalićem? Ipak ima dosta igrača s kojima radite, a dio su reprezentacije.

'Sa Zlatkom je suradnja vrlo dobra. Jednom kada osjetiš Hrvatski nogometni savez, bez obzira tko je predsjednik ili izbornik, jednostavno postaneš dio te obitelji. I s prijašnjim kolegama, s Kovačem, Štimcem, Slavenom, u dobrim sam odnosima, komuniciramo. Tako je i sa Zlatkom. Naravno, izbornikov je odabir koje će igrače zvati, a mi smo svi u službi reprezentacije. Mene to također jako veseli i rekao sam da ću smatrati osobnim neuspjehom ako Petkovića ne približim povratku u reprezentaciju. Hvala Zlatku što je vidio njegov pomak, jer mislim da je Petko apsolutno zaslužio taj poziv. E, sad koliko će participirati, to je nešto drugo. O Zlatku sve najbolje, kao čovjek i kao kolega ima hvalevrijedne rezultate. Moramo biti ponosni na to. Jer uspjeh reprezentacije diže rejting svima nama. Pa tako i uspjeh U-21 reprezentacije Igora Bišćana. Ali postoji jedan paradoks. Imamo sve te sjajne rezultate, ali nemamo dom. I to je najžalosnije', zaključio je Čačić, apsolutni hit među hrvatskim nogometnim trenerima, a koji je ovim razgovorom potvrdio ono što malo ljudi zna o njemu - da je svoj, uporan i dosljedan. I da, bez obzira tko bio na vrhu kluba, 'Pero' ili 'Janko', on svoj posao radi samostalno.