Na prvoj prozivci 14. svibnja 1992. pojavilo se 15 igrača, a zahvaljujući košarkaškom kroničaru Tomislavu Pakracu – suradniku tportala – osim popisa dobili smo i podatke s prvih utakmica.

Ta petnaestorica su redom: Dražen Petrović (New Jersey Nets), Velimir Perasović (Slobodna Dalmacija), Danko Cvjetićanin (Cibona), Vladan Alanović (Cibona), Alan Gregov (Zadar), Toni Kukoč (Benetton), Arijan Komazec (Zadar), Veljko Mršić (Cibona), Aramis Naglić (Slobodna Dalmacija), Siniša Kelečević (Zadar), Dino Rađa (Il Messaggero Roma), Žan Tabak (Slobodna Dalmacija), Goran Sobin (Cibona), Stipe Šarlija (Zadar) i Franjo Arapović (Cibona), a Stojko Vranković (Boston Celtics) priključio se nešto kasnije, jer je njegov klub tada igrao NBA play-off.

Prvu povijesnu utakmicu Hrvatska je odigrala protiv Slovenije 20. svibnja 1992. u Slovenskim Konjicama, a izbornik naših Petar Skansi bio je itekako ponosan na povijesnu pobjedu našeg Dream Teama.

Već nakon 20 minuta Hrvatska – koja je započela petorkom Petrović, Perasović, Kukoč, Šarlija, Tabak - pred 1.500 gledatelja vodila je 53:32, a do kraja utakmice Dražen, Toni, Dino i ostali održavaju rutinski razliku za konačnih 93:74.

'Kako se ne bih sjećao te utakmice. Čekao sam taj trenutak cijelu karijeru, živio sam za trenutak kada ću na sebe navući dres Hrvatske. Taj ponos i sreću teško je danas nekome dočarati', rekao je za tportal.hr Arapović koji je u momčad ušao kao rezerva da bi na kraju otputovao u Barcelonu iako se činilo kako će pričuvni centar biti tada sjajni Stipe Šarlija.

Dodajmo još kako Cvjetićanin nije ulazio u igru zbog visoke temperature, a za Sloveniju nije igrao njihov najbolji igrač Jure Zdovc koji je u to vrijeme bio u Los Angelesu kao gost slavnih Lakersa koji su ga imali namjeru angažirati.

Zanimljivo je kako povijesna utakmica nije prenošena u direktnom TV prijenosu na HRT-u jer se u isto vrijeme igralo finale tadašnjeg Kupa prvaka Europe (današnja Liga prvaka), a naravno da nismo iznenađeni što se nitko s Prisavlja nije sjetio na 20. godišnjicu pohoda hrvatskog Dream Teama na olimpijsko srebro (zlato je bilo rezervirano za američki Dream Team!) prikazati snimku povijesne pobjede nad Slovenijom.

No tko zna, možda se nakon nekoliko članaka ipak sjete 8. kolovoza pustiti legendanro olimpijsko finale protiv Michaela Jordana i društva.

'Sjećam se te utakmice kao jučer. Trener Skansi me uveo u igru kada smo gubili i igrom slučaja baš tada je počeo naš preokret i velika serija. Bilo je to ratno doba i svi smo željeli dati svoj maksimum i poraz nije dolazio u obzir. Kapetan Dražen nas je motivirao svojim angažmanom', dodao je Arapović kojeg danas pomalo ljuti kako neki igrači više nemaju motiva ljeti igrati za reprezentaciju Hrvatske.

'Teško je uspoređivati situaciju prije 20 godina i sada, no kult se odavno izgubio. Danas igrači zarađuju ogroman novac i ljeti se radije odmaraju. Rijetki su oni koji jedva čekaju početak priprema, a podatak kako velik broj reprezentacija danas ima stranca na rosteru dovoljno vam govori da je to postao biznis. No da me ne biste krivo shvatili, ja jesam za strance, ali samo one koji ožene domaće cure i žive u Hrvatskoj. Recimo, kao Eduardo u nogometu ili Warren iz Cedevite, oba su oženili domaće cure i ne smeta mi ako takvi dečki nose dres Hrvatske. Ostalo ne bih komentirao, ali sve vam je jasno', dodao je 47-godišnji Arapović koji je u Barceloni kao član našeg Dream Teama osvojio srebrnu medalju i imao čast postati ponosni vlasnik srebrne medalje.