Do 1966. Australci se nisu ni prijavljivali za kvalifikacije za SP, a nakon dva neuspjeha prvi su put došli 1974. u Njemačku gdje su se zadovoljili remijem protiv Čilea. Uslijedila je pauza od 32 godine, da bi se nakon sedam neuspjeha ponovno vratili u Njemačku prije četiri godine. Tamo su i prošli prvi krug, izborivši ga bodom protiv Cicinih Hrvata.

U međuvremenu su izgubili čak šest izravnih duela za SP s prekooceanskim protivnicima, a u uvodima zadnjih kvalifikacijskih faza obično su dolazila napucavanja lokalnih protivnika. Samo je Novi Zeland pružao otpor, ali Australci bi često i bez najvećih zvijezda lako rješavali dvoboje sa Samoom, Fijijem i ostalim nogometnim Liliputancima.

Vrhunac tih travestija došao je 2001. godine kada je Australija u četiri preliminarna dvoboja za SP iduće godine nabila razliku od 66:0. Prvo su srušili svjetski rekord na gostovanju u Tongi, pobijedivši 22:0, da bi samo dva dana kasnije doma dočekali Američku Samou i dobili ih sa 31:0.

Čak 13 golova na toj utakmici zabio je Archie Thompson koji je rekao da je rušenje svjetskih rekorda toga dana ostvarenja sna, ali i da to sve skupa nema smisla. Nakon gaženja po susjedstvu, Australci su ponovo ispali od Urugvaja i povijest se nastavila.

Australci su tada od Fife zatražili da ih pridruže azijskom savezu, a realizacija je došla četiri godine kasnije. U međuvremenu su uzvratili Urugvaju za plasman 2006, a Azijci su jedva dočekali tu inicijativu. Uopće nisu skrivali ambicije, predsjednik AFC-a izjavio je da objeručke prihvaćaju Australce zbog njihove napredne ekonomije, zbog koje će znatno povećati prihode s nogometnih zbivanja unutar saveza.

U svom prvom kvalifikacijskom pohodu kroz azijski kolosijek Australija je dominantno izborila plasman na SP, svoje prvo izvan granica Njemačke. U JAR-u će igrati u skupini D sa Njemačkom, Srbijom i Ganom.