Na današnji dan 2018. godine Moskva i stadion Lužnjiki bili su centar sportskog svijeta. Pa možda čak i ne samo sportskog. A Hrvatska je imala itekako važnu ulogu, jer bila je suparnik Francuskoj u finalu svjetskog nogometnog prvenstva. Doživjela je Hrvatska poraz 4:2, ali kući se vratila kao prvak
Svi se s velikim ponosom sjećamo ljeta 2018. godine. Bio je to početak pisanja nove nogometne povijesti, hrvatske pa i svjetske, jer tih mjesec dana u Rusiji Dalićeva je momčad pobrala simaptije svih nogometnih fanova. A ujedno i najavila sve što će se događati do današnjeg dana.
Podsjetimo, u prosincu prošle godine, Hrvatska je na SP-u u Katru ponovno bila polufinalist, a ovog je lipnja igrala i u finalu Lige nacija.
No, ta 2018. zbilja je bila posebna. I uvjereni smo da je za Hrvatsku u finalu SP-a, navijao cijeli svijet. Izuzev Francuza.
'Miješaju se ti osjećaji, mi smo jako ponosni na svoj uspjeh, a normalno je i da smo tužni jer smo izgubili posljednju utakmicu, na toj posljednjoj stepenici. I ove se suze isto miješaju, i radosnice su i ove tužne. Pogotovo kad staneš pred našu tribinu i oni daju te sve komplimente', posebno emotivan nakon finala bio je Domagoj Vida, čijim smo suzama svjedočili i dva sata nakon poraza 2:4.
vezane vijesti
'I zato nam je teško. Kada čitamo te poruke, žao nam je što ne donosimo zlato kući. Još jednom, mislim da možemo biti jako ponosni zbog toga što smo našu zemlju i naše ljude učinili sretnima. To je najveća nagrada, vrednija od svega.'
Kroz njegove riječi nakon tog finala bilo je jasno kakva je bajka napisana.
Vidjeli smo u ovih mjesec dana da cijela Hrvatska diše kao jedno, u ovoj teškoj situaciji. Ujedinili smo ljude'.
Još je tužnije to što ste u finalu zapravo odigrali najbolju utakmicu turnira.
'Razgovaramo mi međusobno, stvarno smo odigrali dobru utakmicu, ali primili smo nesretne golove. Prvi gol, možemo govoriti o tome je l' to bio ili nije bio prekršaj, a po mom mišljenju nije bio. Onda izjednačimo, ali dobijemo drugi gol. Penal? Ruka je dolje, nije u zraku. Ne želim govoriti o tome, samo želim reći da je to nesretno kako smo primili golove. I pokušali smo u drugom poluvremenu, ali su nam u tih naših loših pet minuta zabili dva gola. Jednostavno, više nije išlo.'
I sva ta tuga, ali i ponos, svoj su vrhunac doživjeli dan kasnije, kada je u Zagrebu priređen spektakularan doček. Doček za pamćenje, o kakvom su, recimo, svjetski prvaci - mogli samo sanjati.
I da stvar bude još bolja, gotovo identičan, opet smo imali krajem prošle godine. Jer ovi su nogometaši postali više od 'običnih igrača'.
