A gdje je tu Ronaldo? Onaj originalni, 'fenomeno'. S obzirom da je igrao za oba kluba, bit će uvršten u posebnu kategoriju, zajedno s vratarom koji još uvijek slovi za mjernu jedinicu pouzdanosti u španjolskom nogometu. Tu je i Luis Figo, koji je prešao izravno, ali ovaj dvojac je ipak veći
Ronaldo (FCB 1996 – 1997, 49 nastupa, 47 golova, RM 2002 – 2007, 177 nastupa, 104 gola)
Tada još maloljetni Ronaldo iz Cruzeira je došao u PSV i u dvije godine pokazao da je najbolji napadač svijeta. Reagirala je Barcelona i dovela čudesnog klinca koji je odigrao sezonu iz snova. Nisu uzeli naslov, ali to je bila nogometna rapsodija okrunjena osvojenim kupom i Kupom kupova. Nažalost, otišao je u mesarsku Seriu A gdje je ubrzo postao žrtva braniča i karijera je krenula nizbrdo. Nakon pet godina u Interu vratio se u Španjolsku, ovaj put u Real. Zadržao se čak četiri i pol godine i povremeno svijet podsjećao što ima u nogama. Nije to više bio onaj nezaustavljivi umjetnik, ali i s kojom kilom viška i klimavim koljenima zabio je preko 100 službenih golova. Uzeo je jedan naslov prvaka, a u međusobnim dvobojima je zabio sedam golova, od čega dva za Barcelonu. I dalje uspješno igra za Corinthians.
Ricardo Zamora (FCB 1919 –1922, RM 1930 - 1936)
Zamora, po kojemu se danas dodjeljuje nagrada za najboljeg vratara Španjolske, rođen je i umro u Barceloni, ali je u životu proživio bezbroj preokreta. Najviše je, zapravo, nastupao za Espanyol, ali je imao i veliku ulogu u stvaranju mita o dva velikana. S Barcelonom je osvojio pet trofeja, ali tada se još nije igrala španjolska liga. Igrao se kup, ali u to vrijeme se dva velikana još nisu bila službeno sastala. Točnije, Real će postati velik tek s dolaskom Zamore koji ga je vodio do prvog naslova prvaka, na razočaranje Katalonaca koji su ga obožavali. U međusobnom finalu kupa je bio igrač utakmice i čudesnim obranama zaustavio klub iz rodnog grada. Uspješno je nastupao još tri godine, a onda je počeo građanski rat. Bio je zarobljen i Franco ga je pustio tek nakon međunarodne intervencije, da bi kasnije igrao utakmice pod diktatorovim patronatom. Karijeru je završio u Francuskoj jer se tada nogomet u Španjolskoj nije igrao, a s reprezentacijom je osvojio zlato na OI u Antwerpenu. To je tada bio ekvivalent današnjeg SP-a. Skupio je i barem 13 nastupa za Kataloniju, ali brojke o nastupima iz tog vremena nisu pouzdane.
