Veliki udio u osvajanju svjetskog naslova imali su i Hrvati, izbornik je bio Mirko Jozić, a dres su nosili Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Robert Jarni, Igor Štimac, Dubravko Pavličić i Tomislav Piplica.

'Film je napavljen profesionalno, svi smo dali sebe, bilo je ogromno prijateljstvo između svakoga igrača. To je bit filma daa pokažemo ljudima kako je jedna mlada genaracija otišla u svijet. Tri faktora su važna. Svi oko tebe da su sretni, da svi rade i borese , i da svi imaju isti cilj. Presretan sam što sam mogao biti dio toga i što možemo prenijetu drugim igračima da uče na primjeru Čileanaca. Da mogu platio bih da mi se to opet dogodi', rekao je Šuker koji se pojavio u Beogradu isto kao i Boban te Jarni.

Najemotivniji trenutak u filmu zasigurno je bilo prisjećanje na članove zlatne generacije preminule Zorana Mijučića i Dubravka Pavličića koje su natjerale u suze izbornika Jozića.

'Želimo da opet zaigramo nogomet sa njima, u nekom boljem svijetu', bile su Bobanove riječi koje su izmamile pljesak i još suza među gledateljima.

‘Ponosan sam na svoje prijatelje Čileance i na to što smo ostali prijatelji i postali ljudi. Kako je lijepo osjetiti emociju i biti tu,’ kasnije je govorio Boban za Blic.

Nešto je rekao i Robert Jarni...

'Razlike su jako velike između sadašnjeg vremena i prije tri desetljeća. Kada sam odlazio od kuće u Split, morao sam se boriti da nešto dobijem. A djeca danas sve imaju na dlanu, nisu gladna. Oni se trebaju što više baviti sportom. Film šalje jako lijepu poruku', pričao je nekadašnji branič.