Zenica se trese, BiH je na iglama. Odbrojavaju se sekunde do povijesnog dvoboja s Portugalom, jedino igrači i stožer moraju zadržati unutarnji mir i pronaći način za nokautirati Iberijce i otići na SP
Nesreća koja se manifestirala u tri pogođene vratnice i tri isključujuća žuta kartona udaljila je Bosnu i Hercegovinu od pothvata za koji bi narod dao i bubrega i konvertibilnih maraka. Ostalo im je pravo nadati se, ali pred njima je zapravo stravično teška misija. Gotovo neizvediva.
Treba biti mudar i strpljiv, a iza leđa vam je 15.000 trenutno najnapaljenijih fanatika Europe. Tjeraju vas grlom u jagode, nemate pravo na pogrešku, a Nani i Simao vrebaju kao sokoli.
Drugi žuti kartoni i neminovne rotacije u sastavu golem su hendikep za Ćirin sastav, ali obećavaju jednu pozitivnu nuspojavu. U prvi sastav napokon će ući Miralem Pjanić, jedan od najzapostavljenijih reprezentativaca Europe.
'Osjećam se odlično, ozljeda je stvar prošlosti i dajem sve od sebe. Na treneru je da mi namijeni ulogu koju smatra da zaslužujem', rekao je Pjanić prije prvog dvoboja. Ćiro mu je namijenio posljednje tri minute i još jednom u čudu ostavio mnoge.
Dečko ima tek 19 godina, a zbog njegovih igara u Lyonu su lakše preboljeli odlazak legendarnog Juninha. U četiri ovosezonska europska nastupa ima hokejašku statistiku, tri gola i četiri asistencije, i prilično je jasno da će se već idućeg ljeta za njega otimati nogometni milijarderi.
Teško je zamisliti reprezentaciju gdje bi ovaj kreativni veznjak iznimnih napadačkih sposobnosti igrao manje. BiH je jaka, ali tako jaka ni približno nije.
Podsjeća li vas ovo na jednu davno ispričanu priču? Robert Prosinečki je, nekoliko mjeseci prije nego će na Čileu zaslužiti trofej za najboljeg mladog igrača svijeta, grijao klupu u Dinamu. Ćiro je 'znao' da od njega neće biti ništa i ispao budala. Zvezda bi mu trebala podići bistu pred Marakanom, da nije bilo Ćire, pitanje je bi li ikada postali europski i svjetski prvaci.
Pjanić nije ta klasa, ali pitanje je hoće li naši prostori više ikada iznjedriti takvog majstora. U aktualnim okvirima paralela je začuđujuće slična. Ćiro opet najboljeg igrača (uz Džeku) drži na klupi i kritičare naziva rušiteljima. A bez pravog Pjanića šanse protiv Portugala gotovo i da nema. Njihova brza krila vežu velik broj 'osigurača' i u manjku igrača s kojima završava napad ključno mu je da ima svjetskog distributera lopti u vezi. Misimović je dobar, Ibričić također, ali Pjanić je vrh. Bolje za Ćiru i njegove navijače da još jednom stari lisac ispadne budala.