Baš kao i 1998. godine, Hrvatska je u prilici osvojiti svjetsku broncu. Tada je u Francuskoj momčad Miroslava Ćire Blaževića u polufinalu svladala reprezentacija domaćina, a junak Tricolora bio je Lilian Thuram, igrač koji je s dva gola preokrenuo hrvatsko vodstvo.

Ovog puta, u Katru, polufinale je bilo jednako razočaravajuće, jer Argentina je pobijedila 3:0. No igrači trebaju skupiti glave da bi nedjeljni doček u Zagrebu bio još ljepši.

A kako podići Dalićevu momčad, jako dobro zna Branko Ivanković, najškolovaniji hrvatski trener, 68-godišnjak koji je, osim kao pomoćnik Ćire Blaževića te 1998., samostalno vodio Iran 2006. godine na SP-u u Njemačkoj. Trenutno je izbornik Omana, odakle se i javio tportalu.

'Poslije te utakmice s Francuskom (poraz 2:1, op.a.), baš kao i sad nakon utakmice s Argentinom, nije bilo dobro, poraz teško padne. Ali zato je bila važna ona izjava Domagoja Vide koji je dečkima rekao - 'idemo se spremiti'. Ista stvar bila je i tada. Na laganom treningu nakon utakmice, na trčanju, igrači su sami sebe motivirali i govorili su – pa nije svejedno jesmo li treći ili četvrti', prisjetio se Ivanković.

Tko je tada bio 'Domagoj Vida'?

'Bili su to Boban, Šuker… Ustvari, Šuker je bio najglasniji. On je bodrio i sebe i suigrače na način: 'Ajmo ih pobijediti...' On je imao i ekstra motiv, jer je bio u utrci za naslov najboljeg strijelca SP-a, što je na kraju pogotkom za pobjedu 2:1 i dostigao. Ali nije govorio da treba biti najbolji strijelac, već da je važno da pobijedimo, da osvojimo treće mjesto i da se kao pobjednici vratimo kući.'

A kako je Ćiro motivirao igrače? Znamo da mu je to bila omiljena disciplina.

'Znate Ćiru… Uvijek je znao podviknuti, ali i pogoditi kada treba biti oprezan, opušten. Takav je bio i pred tu utakmicu, održao je lijep motivacijski govor. A tada ih je ohrabrio, ali i zahvalio igračima na svemu što su napravili. Jer to je bilo prvo Svjetsko prvenstvo na kojem smo nastupali, pa s tako velikim i grandioznim uspjehom. Uopće se nije razmišljalo o Nizozemskoj, već samo da budemo spremni, da budemo pravi.'

Koliko ste tada razmišljali o promjenama? Jer sada je Dalić u problemu zbog lakše ozlijeđenih Brozovića, Gvardiola, Juranovića…

'Kod nas nije bilo ničeg dramatičnog i pitanja koliko ćemo mijenjati. Ono što je nama bilo važno jest da je Prosinečki zdrav i spreman. Koliko se sjećam, ušli su Prosinečki i Kruno Jurčić. Nismo puno mijenjali. Dakle viša sila je diktirala promjene, a ne nekakav kritički osvrt. Jer i tada su svi igrači, baš kao i sada u Dohi, igrali s puno strasti, s puno entuzijazma i energije.'

Što mislite, tko bi mogao biti motiviraniji? Ipak naši već imaju broncu, potom i srebro, dok Marokanci prvi put love nešto ovako veliko.

'Prije svega, Maroko će biti motiviran. To uopće nije sporno. Oni su protiv Francuske pokazali fanatičnost, neviđenu energiju, i po meni su zaslužili bolji rezultat nego što su ga ostvarili. Njima bi ta brončana medalja bila kao zlatna. No i nama je ona cilj i želja. Imamo izuzetno pozitivne igrače u kadru, izuzetno dobre igrače koji su spremni žrtvovati se. Što ustvari i vidimo, jer su neki igrali i pod injekcijama. Naše iskustvo može biti prevaga, ali glavno će pitanje biti tko će unijeti više odlučnosti, strasti i te dodatne energije, s obzirom na zamor, jer ipak je iza njih već šest teških utakmica. Nemojmo zaboraviti da je Hrvatska imala dvije utakmice po 120 minuta, plus penale, što također psihički iscrpi.'

Iscrpljeni jesu, ali vjerujete li da u njima ima snage za još jednu tešku utakmicu?

'Naravno da vjerujem. Gledam na to kao navijač, ne kao trener. Ali sam svjestan da će biti jako teško. Vidjeli smo u prvoj utakmici da su obje reprezentacije ušle s puno opreza. Ovo sada je posve druga priča, kao i sve utakmice u nokaut-fazi natjecanja. Drugačije u smislu da se sada igra s puno više rizika, s puno više odlučnosti. U grupnoj fazi bilo je opreza, pa čak i kalkuliranja.'

Kad se podvuče crta, bez obzira na to kako završi današnja utakmica, ipak možemo biti ponosni.

'Napravili smo čudesne stvari, i to je '1 kroz 1'. Ima tu i drugih priča, što smo vidjeli u utakmicama protiv papirnatih favorita, posebno protiv Argentine, o favoriziranju momčadi zbog reakcija sudaca. A svi znamo koliko bi sada Maroku, odnosno jednoj zemlji iz arapskog svijeta, značila svjetska medalja', zaključio je Ivanković.