Teško da će se ta priča ponoviti, ali pada na pamet paralela s Grčkom 2004. Ta je zemlja na Euro u Portugal stigla kao potpuni autsajder, bio im je to tek drugi plasman na završni turnir. A onda su senzacionalno otišli do kraja svojim ružnim, ali djelotvornim nogometom. Albanija je ipak daleko od toga, ali postoje neke paralele. Na Euro su se plasirali tek drugi put, kroz kvalifikacije su prošli put od autsajdera do pobjednika skupine, a imaju i stranca izbornika koji je u toj balkanskoj zemlji stekao reputaciju heroja, nalik onoj koju je u Grčkoj imao Otto Rehhagel. Brazilac je i ime mu je Sylvinho.

Kako je došlo do preuzimanja Albanije

U siječnju 2023. večerao je s predsjednikom albanskog nogometnog saveza Armandom Dukom i dogovorio preuzimanje nacionalnog tima. Nekadašnji branič Arsenala, Barcelone i Manchester Cityja - da ne ispadne da je u Tiranu pao iz vedra neba - u svoj je novi ured u glavnom albanskom gradu stigao praćen pomoćnicima, bivšim igračem Cityja i West Hama Pablom Zabaletom i veznjakom Middlesbrougha Dorivom.

Kvalifikacije su bile 'iza ugla', čekao ih je prvi susret s Poljskom Roberta Lewandovskog, a Sylvinho nije znao ništa o momčadi koju je trebao trenirati. Kažu da je s pomoćnicima odgledao snimke 240 utakmica da bi došao do širokog popisa od 70 igrača, koji je potom smanjio na 39, pa na završnih 23. Nije pomoglo: Poljska je pobijedila, kako se i očekivalo od jednog od favorita skupine.

I onda se sve okrenulo. Oslanjajući se na igrače koji igraju u europskim ligama (makar ne u najjačim klubovima), Sylvinho i Albanija do kraja više nisu zabilježili nijedan poraz, završivši kvalifikacije s istim brojem bodova kao Češka, ali zbog dva manje primljena gola na Euro su se plasirali kao prvi u skupini, u kojoj su još bili Moldova i Farski Otoci.

Svi izbornika smatraju nacionalnim herojem, ali...

Dosad su na završnom turniru sudjelovali samo jednom, 2016., i tada otišli kući nakon prvog kruga. Nisu jeftino prodali kožu, pobijedili su Rumunjsku, izgubili od Švicarske i domaćina Francuske, koja im je dala dva gola u sudačkoj nadoknadi, a dotad su buduće finaliste držali u konopcima. Što mogu danas?

Što se Sylvinha tiče, on je već postigao to da ga u Albaniji smatraju nacionalnim herojem. Kaže da često hoda Tiranom i ne može izbjeći navijače s izljevima poštovanja. Za nagradu je dobio počasno državljanstvo i postao prvi stranac kojem je dodijeljeno najviše nacionalno odličje, Zlatni orden orla, koje se daje za junaštva u ratu i za građansku hrabrost u mirnodopskim vremenima.

No ne misli da je time završio posao.

'Ne idemo u Njemačku zabavljati se. Budemo li dobili ikakvu šansu za prolazak u nokaut fazu, borit ćemo se onako kako smo to radili u kvalifikacijama', rekao je ovaj pedesetogodišnjak zanimljive, ali ne i vrhunske igračke i trenerske karijere, kojem su uzori njegovi treneri u Barceloni i Arsenalu Pep Guardiola i Arsene Wenger. Osim klupskog, nije mu nepoznanica ni reprezentativni nogomet, jer bio je pomoćnik brazilskom izborniku Titeu od 2016. do 2019. godine.

Ipak, Albanija je potpuno drukčije iskustvo od svega što je prošao u životu. 'Kadrovske' probleme je rješavao u hodu, od promjene taktike iz 3-5-2 u klasičnu formaciju 4-3-3 do nalaženja pravih igrača u svjetskim ligama. Jedno od otkrića cijelih kvalifikacija, recimo, bio je brzi ljevokrilni napadač Jasir Asani, koji igra u Južnoj Koreji, a kvalifikacije je završio s tri gola i dvije asistencije. Odlučno je riješio i privatnu situaciju, ostavio je obitelj u Portu i preselio se u Tiranu, gdje je živio tijekom cijelih kvalifikacija. Od momčadi je napravio agresivnu napadačku reprezentaciju koja mnogo golova postiže iz daljine.

'Doista znaju kako pucati iz daljine i vole to. Zato sam ih ohrabrivao na što više pokušaja', kaže. To je još jedan detalj na koji će Vatreni trebati paziti 19. lipnja, uz činjenicu da su u cijelim kvalifikacijama primili samo četiri gola. Češku su kod kuće razbili 3-0, u gostima igrali neriješeno, a Poljsku u Tirani dobili 2-0. Nije za podcjenjivanje.

'Ne osjećamo pritisak'

Jasno, ma koliko uspješno prošli u kvalifikacijama, jedan od važnih albanskih aduta u Njemačkoj bit će faktor iznenađenja i manjak očekivanja, posebno u ovako jakoj grupi u kojoj preostale tri reprezentacije možda u glavi već imaju ubilježena 'laka' tri boda. Uostalom, Albanija je tek 66. reprezentacija svijeta, od svih na Euru jedino je Gruzija lošije plasirana. Svaka pobjeda bit će dočekana kao povijesni uspjeh.

'Ne osjećamo pritisak. Naši protivnici u Njemačku ne idu s ciljem prolaska skupine, nego osvajanja titule. Mi idemo pokazati našu vjeru jedni u druge, momčadsko srce i duh. Jasno je da su Španjolska, Hrvatska i Italija velike i bolje. Ali Europsko prvenstvo je kratkotrajni turnir, a u 90 minuta može se svašta dogoditi. To je prednost malih', kazao je Brazilac, očito uvjeren da Albanija može dalje. A tko će otpasti, to ga ne zanima...

Minus im je slaba efikasnost, postigli su najmanje golova od svih pobjednika kvalifikacijskih skupina, a Sylvinho je još u potrazi za pravim napadačima nakon što je iz momčadi potjerao prilično uglednog Sokola Cikalleshija. Među potencijalnim uzdanicama, makar možda ne bude u prvom planu, i Dinamov je Arbër Hoxha. Najviše očekuju od trećeg strijelca turske lige Reya Manaja.

Malo je toga u Sylvinhovoj trenerskoj karijeri upućivalo na današnje zvjezdane trenutke. Nakon prestanka igranja bio je pomoćni trener u brazilskim klubovima Cruzeiro, Sport Recife i Náutico, da bi postao asistent kasnijem izborniku Titeu u Corinthiansu, klubu u kojem je počeo igračku karijeru. Slijedila je epizoda pomoćnog trenera Robertu Manciniju u milanskom Interu, pa spomenuta uloga u brazilskoj reprezentaciji.

Prvi 'pravi' trenerski posao dobio je u francuskom Lyonu

Prvi 'pravi' trenerski posao dobio je u francuskom Lyonu 2019. Počelo je dobro, pobjedama nad Monacom i Angersom, a onda je stalo i nakon sedam utakmica bez pobjede dobio je otkaz. Nije se naročito dugo zadržao ni na klupi Corinthiansa - poraz protiv lokalnog rivala Santosa na početku druge sezone bio je dovoljan za još jedan otkaz. A onda su ga nazvali iz albanskog nogometnog saveza.

Sylvio Mendes Campos Júnior, kako je Sylvinhu puno ime, po imenima klubova u kojima je igrao imao je solidnu karijeru, no zapravo nikad nije bio u 'prvom ešalonu'. Uostalom, i za reprezentaciju Brazila nastupio je samo šest puta, posljednji put još 2001. Igrao je kao lijevi bek, govorilo se da ga krase brzina i pouzdanost, a najpoznatiji je bio po prodorima po lijevoj strani, zbog čega je povremeno mijenjao pozicije, sve do lijevog krila.

Profesionalnu karijeru počeo je u Corinthiansu iz rodnog mu Sao Paula, za koji je odigrao 177 utakmica i dao jedan gol. Tada su mu došli i prvi trofeji - 1995. je osvojio nacionalni kup, a 1998. s Corinthiansom je postao i prvak Brazila.

Preko Atlantika prelazi 1999., postavši prvi brazilski igrač koji je igrao za londonski Arsenal, a on je dao bolju ponudu od inače vrlo zainteresiranog Tottenhama. Relativno brzo postao je standardni lijevi bek, no u drugoj sezoni s njegove pozicije izgurao ga je Ashley Cole. Ipak, te je godine bio uvršten u momčad godine Udruženja profesionalnih nogometaša. U to je vrijeme Arsenal dogurao do finala Kupa UEFA i izgubio od Galatasaraya.

Uz igranje u Arsenalu povezan je zanimljiv skandal. Naime zbog izbjegavanja potrebe za radnom dozvolom klub ga je registrirao kao portugalskog državljanina. Nakon Sylvinhovog prelaska u Celtu Vigo, gdje je igrao kao Brazilac, čak je u Engleskoj bila pokrenuta istraga oko tog angažmana. Sylvinho je tvrdio da nije imao pojma o spornoj registraciji, već da je to bila odluka klupskih dužnosnika.

U Celti je Sylvinho bio vrlo popularan među navijačima, najviše zbog značajne uloge u prvom plasmanu u Ligu prvaka u klupskoj povijesti. Zavrzlamu s državljanstvima nastavio je pak dobivanjem španjolske putovnice 2004. nakon tri godine boravka u toj zemlji. Uz spomenuto počasno albansko državljanstvo, sad već ima sasvim lijepu kolekciju pasoša, što mu je pomoglo u zaobilaženju ograničenja koja se stavljaju pred igrače izvan EU-a.

Vrhunac igračke karijere svakako je igranje za Barcelonu

Sigurno mu je vrhunac igračke karijere bilo igranje za Barcelonu od 2004. do 2009. U tom je intervalu tri puta osvojio Primeru te dva puta Ligu prvaka (2006. i 2009.). Dapače, u svojoj posljednjoj sezoni pokupio je trostruku krunu jer je Blaugrana osvojila i Kup kralja. Lijepa je to zbirka trofeja, bez obzira na to što u prvom osvojenom finalu Lige prvaka nije ulazio s klupe. No zato je boravak u Barceloni okončao na najljepši mogući način, odigravši svih 90 minuta u finalu LP-a protiv Manchester Uniteda.

Tada već 35-godišnjak, ipak je 'minulim zaslugama' zavrijedio - kao slobodan igrač - ugovor s Manchester Cityjem na samom početku 'emiratske ere', prije perioda dominacije. Nakon prve sezone, sa samo deset odigranih utakmica, ugovor nije produžen i bio je to kraj Sylvinhove igračke karijere. U Manchesteru je zapamćen samo po spektakularnom golu protiv nižerazrednog Scunthorpea u FA Cupu.

Nakon svega, najvažniji dio Sylvinhove karijere ostaje trenutačni posao u Albaniji. Svojedobno je objašnjavao zašto je prihvatio izborničku ulogu u zemlji koja mu sasvim sigurno ne garantira neki veliki uspjeh, kazavši da je zanimanje bilo obostrano: njemu se sviđao projekt nogometnog saveza, a njima trenerski tim koji je dovodio sa sobom, s Dorivom i Zabaletom.

'Doriva, Pablo i ja morali smo se u životu jako boriti za sve što smo postizali. Igrači su to prepoznali, a takav mentalitet vrlo je važan', kazao je u intervjuu za službenu UEFA-inu stranicu.

Kaže da ga je osvojio i albanski narod jer je pronašao dosta sličnosti između te zemlje i Brazila.

'Volimo se grliti, odnosi su vrlo topli među ljudima i svi će vas pozvati da s njima podijelite obrok, a vrata kuća su svima otvorena. To je nešto što je zajedničko objema zemljama', rekao je.

Očito se brazilski stručnjak zaljubio u svoju novu, makar i privremenu domovinu. A opet, dobro se prizemlji, zna što ga čeka u Njemačkoj. I odlučan je sa svojim igračima pokazati da ih ne treba podcjenjivati.

'U nogometnom svijetu svaka utakmica je čudo. Svašta se može dogoditi. Naše je da igramo i napredujemo. Na Euru trebamo pokazati srce i duh našeg tima', kaže u jednom od brojnih intervjua koje je dao nakon 'albanskog čuda'.

Što će s njim biti nakon Njemačke, teže je predvidjeti nego rezultate utakmica. Ugovor mu istječe nakon Eura, ali postigne li rezultat kakvom se možda i potajno nada, ne bi čudilo da ostane u Tirani i pokuša ponoviti čudo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Baš kao Rehhagel u Grčkoj nakon 2004.