Martin je odlično taktički odveslao finale, na polovici utrke zaostajao je oko dvije sekunde za vodećim trojcem. Uz Ntouskosa i Borcha, u vrhu je bio Danac Sverri Nielsen, a slična je situacija bila i 500 metara prije cilja. No u samoj završnici Danac je počeo posustajati, a Martin je pojačao te je ciljem prošao 15 sekundi prije za još jednu veliku medalju.

'Isuse, što sam izvukao', započeo je emocionalno potpuno ispražnjeni Vukovarac koji se nakon operacije kuka i duge rehabilitacije nije smatrao favoritom za finale, kamoli za medalju.

'Hvala mojoj obitelji, hvala mom treneru Srećku Šuku koji nikad nije odustajao od mene, a posebno hvala Peri Kuterovcu koji je svaki put bio uz mene i gurao me. Hvala i vama medijima koji ste bili uz mene u ovih pet godina, kad nisam mogao prismrdjeti vrhu', započeo je popularni Damšo.

'U ovo je skupljeno svih pet godina, ne samo ova utrka, svašta se događalo oko mene. Da su Olimpijske igre bile prošle godine, nastupio bih, ali bi to bilo više rekreativno. Imao sam loš start, nikako se nisam osjećao udobno u ovom čamcu i čak smo nakon četvrtfinala radili drastične promjene na njemu, što se inače ne radi. Srećom, savršeno smo ga namjestili, ali start je stvarno bio loš. Na polovici staze rekao sam si - ako bude fotofiniš, znam gdje sam izgubio. Na kraju sam bio vrlo blizu Norvežaninu i još jednom srebru. No neću se žaliti na broncu. Dapače, ovo za mene nije bronca, ovo je platina', kazao je Martin te se osvrnuo na uvjete na ovim čudnim Igrama.

'Toliko mi je dobro u Tokiju da večeras već putujem kući. Želim pobjeći da ne pokupim nešto, kad završi natjecanje, svi su malo pušteni s lanca i bolje je pobjeći da ne zarazim svoje.'

Martin je krajem listopada 2019. godine imao operaciju kuka i tešku rehabilitaciju koja je trajala više od deset mjeseci.

'Čast mi je što sam mogao trenirati takvog sportaša. Meni je ovo najdraža medalja s obzirom na sve ono što se događalo Damiru. On je prošle godine bio u kanalu dubokom barem 500 metara, a onda se uspinjao. Dan za dan, trening za trening, polako uz uspone i padove, uz velike bolove i sve što prati postoperativno liječenje došli smo do ovog podviga. Ovo je moja doktorska disertacija i sada slobodno mogu ići u mirovinu', kazao je Pero Kuterovac, poznati kondicijski trener koji je posljednje dvije godine proveo s Martinom.

'Najteže je bilo u srpnju, devet mjeseci poslije operacije, kada smo mislili da je ozljeda zaliječena. Napravili smo jedan jači trening nakon kojeg on nije mogao tri dana ustati iz kreveta. Htio je tada čak i odustati. Ali isplatilo se sve danas ovom olimpijskom medaljom.'