Bruno Martins Indi djeluje zastrašujuće za vrijeme utakmice. Na treninzima, izvlači smiješak čak i od stalno namrgođenih Ronalda Koemana i Louisa van Gaala. Sa Coom Adriaanseom, svojim trenerom iz mlađih kategorija, razvio je poseban odnos: kad god ga vidi, dojuri do njega vičući 'Barba Corrie, barba Corrie, daj da te zagrlim!'. Posebno se dobro slaže i s Van Gaalom – ne zbog ulizivanja, inzistira u razgovoru u kojem djeluje poput zaigranog desetogodišnjaka.

Sklonost je uzajamna; vrlo će rijetko uvijek kritični izbornik nekome igraču javno reći da ga voli. Jedan od golova u kvalifikacijama proslavio je spontanim skokom u Van Gaalovo naručje, potezom koji je uplašio nedavno operiranog trenera. 'Mislim da sam ga majstorski pustio da prokliže', šalio se nakon utakmice Van Gaal. Još jedna rijetkost...

Većina igrača jedva čeka pobjeći s događanja kojima moraju službeno prisustvovati. BMI, s druge strane, razigrano komentira kako svi trebaju biti nasmijani i zadovoljni što su u prilici biti tamo. Šaljivdžija u društvu, dan nakon što su snimke Maria Balotellija kako se zapetljava u vlastitu majicu na treningu obišle svijet, Martins Indi je na treningu zabavljao svoje suigrače savršeno oponašajući zgode i nezgode slavnog Talijana.

No, mladi ljevonogi branič koji preferira ulogu stopera nije uvijek tako dobro zabavljao u životu. Rođen je u blizini Benficinog stadiona; majka mu je Portugalka, otac iz Gvineje Bisau i u ranoj dobi se preselio u Rotterdam, gdje je kao pomalo zapušteno dijete odrastao u najopasnijoj gradskoj četvrti. Ni danas o tome ne želi govoriti. 'Možda ću o tome jednog dana nekome pričati. Mogao bih napisati knjigu. Ne pretjerano sretnu. Ali sada se moram koncentrirati na nogomet'.

Pomogao mu je klub. Ljudi iz Feyenoorda brinuli su se za potrebnu papirologiju, našli mu pristojan smještaj, u nekoliko mu navrata davali novac kad je bio bez njega i osigurali da dobije nizozemsko državljanstvo kako bi mogao zaigrati za mladu reprezentaciju. Našli su mu i novu ulogu u momčadi: iz napada je prešao u obranu.

Ostajao je poslije treninga i dodatno radio s Adriaanseom. U pokušaju da si organizira život, svakodnevno je zapisivao svoj raspored. Počeo je zapisivati vlastite misli te skupljati izreke i poslovice. Njegova omiljena: 'Neka ono što je najbolje danas bude najgore sutra', puno toga govori o njegovoj ambicioznosti. Nakon što je s 19 godina postao otac, odlučio se smiriti i 'postati obična osoba s terasom i garažom'.

Van Gaal mu vjeruje. U reprezentaciji je standardni prvotimac i igra na svojoj omiljenoj, stoperskoj poziciji. No u Feyenoordu još nema sigurno mjesto u prvoj postavi – a i kad igra, nekad je stoper, a nekad lijevi bek. To nije spriječilo mnoge bogatije klubove, među njima Milan i Everton, da se počnu raspitivati za mladog igrača.

Vjerojatno najbolju utakmicu za klub odigrao je u prošlosezonskom trećem pretkolu Lige prvaka protiv kijevskog Dinama. Ta mu je utakmica, premda ga je Van Gaal tad prvi put gledao, 'kupila ulaznicu' za reprezentaciju. Na svojem je prvom okupljanju mladi igrač bio otvoren prema izborniku: 'Želim napredovati u igri i imam mnogo pitanja za Vas'. Bruno, ja te već volim...', dobio je neočekivani odgovor.

Uz puno povjerenje izbornika, mladi igrač će svoj prvi nastup na najvećoj pozornici imati u reprizi finala s prošlog SP-a – protiv Španjolske.