I Rijeka i Dinamo dolaze na međusobni ogled u pomalo sumornom raspoloženju i s donekle sličnim problemima – kakav ćemo nogomet gledati?
Nije trebalo biti tako. Kad su se Rijeka i Dinamo prije dva tjedna našli na Kantridi, poprištu okršaja treće i prve momčadi MAXtv Prve lige, stvari su izgledale obećavajuće i za jedne i za druge.
Kekovi momci su nastavak prvenstva dočekali poslije zimskih priprema koje su (kao jedini klub u ligi) proveli u Španjolskoj – a ne u jeftinijoj Turskoj ili po zapuštenim istarskim nogometnim destinacijama i sindikalnim odmaralištima. Stigla su im dva respektabilna pojačanja na kritičnim pozicijama – lijevi branič Marin Leovac, Dinamov 'krvnik' iz kvalifikacija za Ligu prvaka, te ofenzivni veznjak Moises iz Brazila. Lista ozlijeđenih bila je kudimamo kraća nego u najvećem dijelu dotadašnje sezone i postojala je realna podloga za nadu da će Rijeka, sad kad se može fokusirati samo na domaća natjecanja, baciti prvaku rukavicu u lice.
Dinamo je također stigao u dobrom raspoloženju. Tri dana prije toga započeo je nastavak ligaške sezone potpunom dominacijom u Puli i – iako je nekolicina igrača na rosteru bila upitna za nastup zbog ozljeda ili nedovoljne razine spreme – postojao je optimizam i uvjerenje da će proljeće u ligi poslužiti za šetnju do nove titule te, još važnije, pripremu za izazove koje donosi sljedeća europska sezona.
Međutim, obilne kvarnerske kiše i očajno stanje terena na Kantridi rezultirali su odgodom. U iduća dva tjedna, situacija se temeljito (da ne kažemo stubokom) promijenila.
Rijeka je izgubila u Zadru – gdje je bila bolja, ali i potpuno jalova. Zatim je u dvije utakmice (jedna u kupu, jedna u prvenstvu) na jedvite jade pobijedila odred očajnika iz Osijeka – prvi put golom u zadnjim minutama, drugi pomoću vrlo 'mekanog' penala. A onda je došla šokantna vijest o prodaji golgeterskog heroja Leona Benka u Kinu, koja je samo poslužila kao grubo podsjećanje da je Rijeka ipak mali klub.
Dinamo je u međuvremenu imao dvije nimalo uvjerljive predstave protiv RNK Splita i Dragovoljca, 'Slučaj Murić', rezultate Sportske inspekcije i još jedno kontroverzno obraćanje javnosti njihovog izvršnog krokodila. Trener Zoran Mamić javno je kritizirao svoje igrače zbog pristupa 'lako ćemo' i igranja 'privatnih' utakmica i sve je nekako skliznulo u tipični 'dinamovski' mod kad su problemi već toliko jasno vidljivi da se ni klub ne može pretvarati kako ne postoje.
Možda su izazovi, barem oni ljudske prirode, koje proživljavaju Rijeka i Dinamo donekle slični. I jedna i druga momčad većinom je sastavljena od pridošlica ('plaćenika', rekli bi cinici), koji nemaju egzistencijalnih problema kao mnogi drugi hrvatski nogometaši, ali ni posebne emotivne vezanosti uz klub.
Riječani – a većinom zapravo Osječani, Varaždinci, Zagrepčani itd. – mahom žive u Opatiji, zaštićeni od pritiska navijača i nadzora klupskih dušebrižnika. Njima je lijepo, ljudi ih vole, plaća redovito sjeda i ne gnjavi ih nitko osim Keka. Koliko drži do mišljenja običnog navijača najzornije je pokazao Ivan Krstanović svojom gestom prema tribinama, zbog koje ga je trener suspendirao iz prve momčadi.
Za Dinamo igraju stranci, Dalmatinci i tek poneki purger. Oni tek nemaju materijalnih briga, zaštićeni su i privilegirani, ali svakog tjedna se u toj momčadi pojavi tek jedan ili dvojica igrača koji su i navijači, a ne samo igrači Dinama. Oni su profesionalci koji prije svega gledaju svoj interes – a kad motivacija europskog natjecanja iščezne s vidika, većina ih gleda samo kako će naplatiti svoje usluge, privući nove poslodavce i maknuti se iz toga kluba oko kojeg vječito vlada negativno ozračje. Možete ih prozivati zbog toga, ali zapravo se samo ponašaju u skladu s vladajućom filozofijom u Maksimiru, koja se bazira na trgovini i to ističe u gotovo svakoj javnoj prigodi.
Sad je konačno došlo vrijeme za međusobni ogled, a obje momčadi podsjećaju na ispuhane balone. U oba tabora ima igrača koji su udaljeni iz prvog sastava ili barem javno prokazani zbog nedoličnog ponašanja ili nedovoljnog zalaganja; s obje strane su ovih dana glavna tema transferi ili njihova mogućnost (a kraj veljače je!) te nezadovoljstvo trenera.
Kamo sreće da bude drugačije, ali dojam je da nas očekuje tvrda, nervozna i ne baš kvalitetna utakmica. Dinamo će sigurno biti dominantniji, ali to u domaćoj ligi ne donosi uvijek rezultat. Leko će tući Sharbinija sve dok mu ovaj ne uzvrati i dok netko od njih dvojice ne dobije barem žuti karton; Maleš će isto tako 'intervenirati' na Cleytonu i Antoliću; Addy će biti poslovično nepredvidiv, a Šimunić nervozan; Moises i Junior Fernandes će igrati neke svoje utakmice, Kramarić i Čop vjerojatno ostajati odsječeni. Odlučit će neka greška Ježine ili Lime, Vargića ili Mujanovića; možda trenutak nadahnuća Močinića ili Halilovića.
Bilo bi dobro da se varamo, ali čini se da u derbiju 'ispuhanih balona' nećemo vidjeti previše dobrog nogometa.