Moderni nogomet. Taktička piramida je izvrnuta i umalo ponovno prevrnuta; lažne devetke, invertirana krila, holding midfielderi, forward destroyeri, plitki i visoki presing, trokuti, tranzicija, llegada, lop-sided formacije, polu-prostori i koridori, registe i deep-lying playmakeri, tiki-taka i tikitacanetaccio, klasika i heavy metal...

Sve je to super, ali može li uspjeti jedne hladne, kišne večeri u Stokeu?

Pitanje je to koje godinama postavljaju vjerni i često konzervativni pratitelji engleskog nogometa, navodeći Stoke City i njegov Britannia Stadium kao tvrđavu ortodoksnog, tradicionalnog otočkog stila dugih lopti, ogromnih i fizički snažnih centarfora, nimalo suptilnih braniča i uzrečice 'Get stuck in!' kao alternative bilo kojoj modernoj taktici.

Rory Delap godinama je bio utjelovljenje takvog nogometa koji se opirao suvremenim trendovima i – donosio rezultate. S klubom iz Stoke-on-Trenta u Staffordshireu 2008. je ušao u Premier ligu i opstajao u njoj. Njegovo glavno oružje i vještina koja ga je izdvajala od svih drugih, a njegovom klubu donosila ogromnu prednost, bila je nešto stvarno specifično.

Delap je mogao loptu iz auta baciti dalje i preciznije nego bilo tko drugi.

Na Britanniji su držali ručnik uz aut liniju kako bi Delap, bivši srednjoškolski prvak u bacanju koplja, kod izvođenja ubacivanja mogao obrisati loptu; čak su samo zbog njega za metar-dva produljili 'zaletište' iz crte. Bilo je to važno, jer svako njegovo ubacivanje na suparničkoj polovici terena značilo je barem polupriliku za Stoke. Na gostujućim terenima morao se snalaziti sa skraćenim prostorom i brisati loptu o vlastiti dres. Snagu njegovih ruku iskusili su svi u Premiershipu, ali i Hajduk u Europskoj ligi.

David Moyes prozvao ga je 'Ljudska praćka', ali najžešći Delapov kritičar bio je najveći propagator 'lijepog' nogometa u Engleskoj, Arsene Wenger. 'To je nepravedno ', kmečao je Francuz. 'Njegova najveća prednost je nešto što inače ne predstavlja bilo kakvu prednost u nogometu.' Wenger je jedno vrijeme čak zagovarao ukidanje ubacivanja rukom iz auta – toliko ga je frustriao čovjek koji je to radio toliko drugačije i bolje od svih drugih.

No nogometna evolucija ide dalje i jede svoju djecu. Danas je čak i Stoke City prošao određeni razvoj i usvojio suvremeniji stil nogometa pod vodstvom menadžera Marka Hughesa. Kao najjači simbol toga ističe se transfer silno talentiranog Marca Muniese iz Barcelonine La Masije, iako je prvi napadač još uvijek groteskni Peter Crouch.

Rory Delap je u siječnju ove godine upućen na posudbu u Barnsley (Championship), a na kraju sezone Stoke nije želio produljiti ugovor s već 37-godišnjim igračem. Potpisao je za Burton Albion u League Two (četvrta liga) i igrao ondje sve dok ovog tjedna nije objavio svoje povlačenje u mirovinu.

Živio, Rory! Bilo je dobro dok je trajalo, zauvijek će ostati upamćen kao jedan od posljednjih specijalista u suvremenom nogometu. Iako je u njegovoj specijalnosti bilo puno više sirove snage nego vještine, svejedno je u njoj bilo i nešto romantično – nešto za sjećanje.