Brazilcima je u specifičnoj završnici (1950. nije se igrao klasični finale već finalna skupina u kojoj su bili još Španjolska i Švedska) trebao samo bod protiv Urugvaja za pobjedu na domaćem mundijalu 1950. Zadnje dvije utakmice dobili su ukupno s 13:2 i baš nitko nije sumnjao u podizanje trofeja. Brazil je poveo početkom nastavka pred 200.000 ljudi, no uslijedio je preokret koji je ostao upamćen po pogtku Ghiggije koji je potpuno utišao zaluđeni narod.

'Pedeset godina kasnije došao sam u Brazil, a graničarka me pitala: 'Ghiggia? Ne valjda onaj Ghiggia.' Iznenadio sam se i rekao toj mladoj šokiranoj ženi da je prošlo previše vremena za takva pitanja. Rekla mi je: 'Brazil to nikada neće zaboraviti, kao da ste taj prokleti zabili jučer,' rekao je Alcides Ghiggia u jednom od posljednjih intervjua.

'Samo su trojica jednim potezom ušutkala 200 tisuća ljudi. Frank Sinatra, papa Ivan Pavao II. i ja', govorio je kada je bio puno mlađi.

Brazil i Urugvaj pamtit će ga zauvijek, teško je prstom uprijeti u važniji gol u povijesti nogometa. Ili sporta općenito.

Golema masa na novoj monumentalnoj Maracani bila je sablasno tiha. Dvojica gledatelja su si nakon završetka meča presudila skokom s gornje etaže, a otkazala su i mnoga slabija srca. Jezivu atmosferu dodatno su pojačale brojne ekipe hitne pomoći. U moru ljudi čuli su se samo jecaji i sirene. Samoubojstva su preplavila zemlju, najfanatičniji navijači jednostavno nisu mogli podnijeti strašan poraz.

Predsjednik Fife Jules Rimet pripremio je govor samo na portugalskom jeziku i nije ga održao. Brzo je Urugvajcima uručio trofej i zbrisao s najdepresivnijeg mjesta na svijetu. Jedini put nije svirala himna pobjednika. Tjednima su tvornice bile prazne, narod je istinski patio. Nezadovoljstvo je bilo toliko da argentinski predsjednik Peron još dugo nije htio ni čuti za domaćinstvo SP-a.

Nesretni Ghiggia u gradu je toliko pretučen da se u Urugvaj vratio na štakama, a zbog ozljeda nije igrao još godinu dana.

Kao uspomenu na tužnu epizodu u Kući slavnih brazilskog nogometa osmišljena je prostorija u kojoj je akustika takva da možete čuti otkucaj svoga srca. Tako je, kažu, bilo kada je engleski sudac svirao kraj utakmice protiv Urugvaja. Garnituru dresova nazvali su ukletom i zamijenili boje (bijelu i plavu) gornjeg i donjeg dijela dresa, da bi uskoro bijelo zamijenili zlatnim što nose i danas. Novu priliku na svom tlu napokon su dočekali, nogometom zaluđena nacija ponovno odbrojava.