Bilo je onih koji su kritizirali njegovu odluku da se vrati 'gladijatorskim' borbama, a on je u post na svojem Facebooku povodom toga otvorio dušu:

'Da mi je netko rekao prije dvadeset godina, te 1996., kada sam prvu borbu odradio u Japanu da ću se na 42. rođendan spremati za borbu i taj dan trenirati tri sata vjerojatno bi se rasplakao od muke i pomislio zar sam toliko propao i bio toliko neuspješan da mi je tolika sila boriti se sa 42 godine?!

Ipak, u Japan ovaj puta odlazim sretniji nego ikada, iako sam svoju mirovinu davno zaradio i smatram da je to privilegija koju rijetki dožive - raditi ono što te raduje i čini sretnim i biti vrhunski plaćen za to. Iako novac ne smije biti motiv, jer ako je samo novac motiv, nikad se rezultat postići neće, neka se mladi momci koji se bave ovim krvavim sportom sjete da sam neke od najtežih borbi u karijeri odradio potpuno besplatno, bez kune naknade, samo da bih stekao iskustvo i naučio nešto jer drugog puta nema. I nek znaju da borilački sport prvo mora biti strast i ljubav, a tek onda biznis.

Koliko smo se samo puta Stipe Drviš i ja sjetili mog nastupa u Usti Nad Labem, davne 1997. protiv legendarnog Rubalcabe, kubanskog teškaša koji je bio jedan od najopasnijih nokautera amaterskog boksa. S 202 cm i 112 kg bio je zvijer kojemu se mnogi nisu ni usudili ući u ring. Naravno da me prebio u tom meču kao mačku, ali izdržao sam do kraja, ili skoro do kraja jer je 30 sekundi prije kraja zadnje runde sudac prekinuo borbu radi potpuno zatvorenog oka i ogromne posjekotine ispod njega.

Ali bila je to zlata vrijedna borba za mene i neprocjenjivo iskustvo. Ljudi koji cinično znaju komentirati vele 'ide opet po batine za šaku dolara', 'kako je pohlepan, ne zna stati' i slično, pojma nemaju koliko su daleko od istine. Ali onaj tko nije prošao moj put ne može znati što to meni znači i da je to nakon moje obitelji moja najveća ljubav i strast i da nema nikakve veze s novcem, ali baš nikakve.

Ali ljudi k`o ljudi, uvijek će sve gledati u životu kroz neku financijsku prizmu. Jedino mi je muka što ljudsko tijelo ima svoj rok trajanja i što relativno brzo više neću moći raditi ono što najviše volim. Ali sve je to život. Važno mi je da se sada super osjećam i da ostvarim što bolji rezultat u Japanu i da obradujem sebe ali i ljude koji me prate i daju mi podršku cijelu moju karijeru i u usponima i padovima. I baš zbog toga ću gristi kao nikada na ovom turniru.

I veliko hvala svima vama koji ste me se sjetili na današnji dan i odvojili vrijeme da mi napišete rođendansku čestitku. Poruka je toliko da ne vjerujem da ću svima stići odgovoriti i zahvaliti, ali znajte da sam zahvalan na svakoj poruci i da vas volim!??'