Bila je to izvrsna utakmica, zaista dostojna finala Olimpijskih igara, a za domaćine nije mogla završiti bolje. Sidney Crosby, nedvojbeno najveća kanadska zvijezda, zabio je pobjednički gol u produžecima i osigurao svojoj zemlji ono što je Kanada i unaprijed prisvojila. Da je, kojim slučajem, netko od Amerikanaca zabio prije, nedjelja bi u Kanada sigurno bila proglašena danom žalosti.

Od početka utakmice obje reprezentacije igrale su izuzetno snažno, hokejaši su letjeli na sve strane, a pleksiglas na rubu klizališta jedva je izdržavao strašne nalete jednih i drugih. Klizalo se fenomenalno, a Kanađani su u prvoj trećini ipak stajali malo bolje. Jonathan Toews zabio je za vodstvo domaćina sredinom prve četvrtine i to je bilo posve zasluženo vodstvo. Amerikanci ni s igračem viška nisu uspjeli parirati raspoloženim suparnicima, pa je minimalno vodstvo na kraju prvih 20 minuta bilo logičan slijed onoga što su jedna i druga momčad prikazale na ledu.

Početkom druge trećine činilo se da je utakmica riješena. Kanađani su pogotkom podigli vodstvo na 2:0, a s obzirom na intenzitet igre i relativno rijetke prilike za gol, a posebno izvrsne golmane, Amerikanci su bili samo na korak od poraza. No, nakon što je Corey Perry zabio, Amerikanci su počeli puno bolje klizati, ulazili su još žešće u duele, a Miller je na golu ponovno počeo braniti kao u onoj utakmici iz natjecanja po skupinama kad je SAD dobio Kanadu 5:3. Nadu Amerikancima da bi u posljednjih 20 minuta mogli sustići kanadsko vodstvo dao je pogotkom za 1:2 Ryan Kessler.

Posljednja trećina dosta je bila nalik na prvu. Dueli su postajali sve žešći, iskrenja među hokejašima sve češća, a suci su imali pune ruke posla ne bi li spriječili tučnjave. Amerikanci su napadali, posebno u posljednjih desetak minuta poput osica, no nijedan pak nije završio iza leđa Roberta Luonga. A onda je stigla posljednja minuta, Ryan Miller je povučen s gola i opsada kanadskih vrata postajala je sve jača. Baš kao i na utakmici sa Slovačkom, Kanađani su se povukli u svoju trećinu i čuvali rezultat, no za razliku od polufinalne utakmice, sad im se takva taktika osvetila. Zach Parise izjednačio je 25 sekundi prije kraja.

Produžeci su ponovno pripali Kanađanima. Ne samo zato što je nakon sedam i pol minuta Crosby pogodio gol, nego i zato što su njegovi suigrači igrali puno bolje od suparnika. Na kraju, mlada zvijezda Kanade, nakon ruskog Aleksandra Ovečkina najbolje plaćeni hokejaš NHL-a, iskoristila je izvrsno dodavanje Jaromea Iginle, i to nakon što su Amerikanci, ponajprije Miller, nespretno i neuspješno pokušali izbaciti pak iz svoje trećine.

Dvorana je proključala, Kanađani na ledu pobacali su rukavice i palice i veliko neobuzdano slavlje je moglo početi. Sydney Crosby, dečko koji je postao zvijezda još dok je bio u pubertetu, zabio je za nešto što su domaćini Olimpijskih igara unaprijed upisali na listu osvojenih medalja. Hokej na ledu, ma što Rusi rekli i ma koliko se zbog toga bunili, zaista je kanadski nacionalni sport, Kanada je domovina hokeja i upravo zato je slavlje na domaćem ledu bilo takvo. Uostalom, za razliku od europskih reprezentacija, Kanađani i Amerikanci najviše cijene upravo olimpijsko zlato, a ne najsjajniju medalju sa Svjetskih prvenstava.

Nema sumnje da će se ovo zlato, Kanađanima najvrednije od svih osvojenih na olimpijadi u Vancouveru, slaviti danima, pa možda i tjednima. Nakon onog šokantnog poraza od Amerikanaca na startu natjecanja, malo tko je vjerovao u lijep rasplet, no u utakmici s Rusima, kad je 'zbornaja' doslovce pregažena, a njezine su zvijezde posramljene, nada je počela bujati. Na kraju, SAD, jedina ekipa koja nije doživjela poraz na Olimpijskim igrama, pala je u produžecima. Za Kanađane je to bio idealan rasplet jednog velikog i neizvjesnog turnira.