Milošević je sa svojim hordama po cijeloj bivšoj državi održavao masovne mitinge u čast Velikoj Srbiji, u Hrvatskoj je na vlast došao Tuđmanov HDZ, a i u ostalim republikama umiruće države događala su se ozbiljna previranja. Tako da nije bilo baš previše onih koji su sa pretjeranim zanimanjem pratili što će u Italiji napraviti Ivica Osim i njegova družina.

Ako je i bilo nekakvog interesa, isti je splasnuo kad je Njemačka predvođena Matthäusom, Klinsmannom i Brehmeom razvalila Jugoslaviju 4:1. U ondašnjim medijima Osim je bio privezan na stup srama, spočitavalo mu se svašta. Od toga da je na Mundijal poveo najviše igrača iz BiH, da je vratio veterana Safeta Sušića, a da šansu nije pružio 'Čileancima'.

Debakl protiv Njemačke, a onda je krenulo

U drugom kolu na jedvite jade pala je Valderramina Kolumbija čudesnim golom Davora Jozića, koji je volejčinom s 16 metara probušio čuvenog Renea Higuitu. Jugoslavija je u trećem kolu lagano razbila autsajdera UAE s 4:1 i kao druga u grupi išla je na Španjolsku. Furija je bila veliki favorit, međutim, ova je utakmica pokazala da oni koji su na papiru bolji ne pobjeđuju nužno. Dragan Stojković Piksi je odigrao partiju karijere i s dva remek-djela odveo je Jugoslaviju nakon produžetaka do četvrtfinala. Tamo ju je čekao aktualni prvak svijeta, Maradonina Argentina.

Piksi je sam uništio Španjolsku, a zatim je na red došao Maradona

Utakmica se igrala u 17 sati popodne na stadionu Artemio Franchi u Firenzi na više od 40 stupnjeva, a Osimova ekipa je od sredine prvog poluvremena morala igrati s igračem manje jer je zbog dva naivna žuta kartona sudac Kurt Röthlisberger isključio Refika Šabanadžovića. Osim je tada izveo na zagrijavanje mlađahnog Roberta Jarnija, koji mu je donio pobjedu protiv Kolumbije, ali, pokazat će se, nije mu dao ni minute.

U priličnoj dosadnoj utakmici Jugoslavija je bila bolji rival i da je Savićević zabio zicer nakon sjajnog dodavanja Piksija, prošla bi u polufinale i išla bi na domaćina Italiju. Ovako, penali su odlučivali pobjednika. U tih pet serija vidjeli smo svašta. Prvi je promašio Piksi, a Argentina je povela 2:0. Onda je zabio Prosinečki, a Tomica Ivković je potom, drugi put u samo par mjeseci skinuo penal Maradoni. Savićević je bio precizan, a Troglio neprecizan. Jugoslaviju su samo dva penala dijelila od polufinala.

Ipak, nije bilo suđeno. Dragoljub Brnović je od straha praktički dodao loptu Sergiju Goycochei, Gustavo Dezotti je bio precizan i Jugoslavija je morala zabiti da bi ostala u igri. Loptu je uzeo kapetan Faruk Hadžibegić. Pucao je on dobro, nije to bio loš penal, ali fantastični vratar Argentine obranio je i to i Argentinu je odveo u polufinale, a kasnije protiv Italije na identičan način u finale. Tamo je Njemačka u kontroverznoj i gruboj utakmici slavila 1:0 golom Brehmea s 11 metara i osvojila naslov prvaka svijeta.

'Da sam zabio, ne bi došlo do rata'

Osim i igrači su časno napustili Italiju i vratili su se kući gdje ih nitko nije ni dočekao. Ako je i bilo neke nogometne euoforije, ista je nestala nakon tog promašenog penala. Odigrala se još jedna sezona, Zvezda je bila prvak i osvojila je Kup prvaka, a Hajduk je uzeo zadnji Kup maršala Tita. Tada je počeo rat i Jugoslavija se raspala u moru krvi. No, kako kaže jedan od ključnih aktera priče koju smo gore ispričali, do rata ne bi došlo da je samo uspio zabiti s bijele točke.

'Da sam dao gol, uvjeren sam da bismo prošli u polufinale, i ne zvuči pretenciozno, ali mislim da kasnije ne bi došlo do rata', zanimljivu teoriju je iznio Faruk Hadžibegić u podcastu Balkan Rules pa je dodao:

'Da nije bilo rata, bili bismo svjetski prvaci na sljedećem Svjetskom prvenstvu u SAD-u 1994. godine. To govorim s punim uvjerenjem i rekao bih to pred Bogom i narodom.'

Okrnjena reprezentacija Jugoslavije bez igrača iz Hrvatske plasirala se na Euro 1992., ali tamo nije zaigrala. Zbog sankcija Jugoslaviji vraćeni su iz Švedske, a tamo je s plaže otišla reprezentacija Danske koja je senzacionalno osvojila naslov prvaka Europe. Ivica Osim je zbog razaranja Sarajeva u suzama dao ostavku na mjesto izbornika, Brazil je uzeo SP u SAD-u 1994., a Hrvatska se pojavila na velkoj sceni na Euru 1996. gdje je stigla do četvrtfinala. Dvije godine kasnije... Svi znamo što se tada dogodilo.