Prije nešto više od godinu dana, u studenom 2023. godine, Dinamo je gostovao na Rujevici derbiju u situaciji kad je za Rijekom zaostajao četiri, a za Hajdukom devet bodova uz dvije utakmice manje. Bila je to ‘biti ili ne biti’ utakmica za momčad Sergeja Jakirovića, koja je u Rijeku stigla u jako lošem stanju.

Dinamo je dvaput vodio, primio je gol minutu prije kraja za 2:2, ali je preživio. Desetkovan ozljedama i u groznoj formi, Dinamo je pokazao da je još živ. ‘Potukao’ se s tad goropadnom Rijekom, pokazao je srce i fajterski duh i, iako je bio u lošoj formi, vidjelo se da bi ta momčad nekako mogla na kraju izvući sezonu i obraniti naslov prvaka.

Potpuno drukčija momčad

Toga sinoć, malo više od godinu dana kasnije, na Rujevici nije bilo. Ni u tragovima, a to je puno veći Dinamov poraz od onog rezultatskog i na kraju priče bi ga mogao strašno puno koštati. Momčad Fabija Cannavara još je nešto igrala prvih 20-ak minuta da bi se neshvatljivo raspala nakon prvoga gola, a osobito nakon isključenja Wilfrieda Kange.

Sljedećih sat vremena Dinamo je izgledao kao skupina pogubljenih pojedinaca. Beskrvan, bez ikakve energije i bez ikakve želje da se nešto bar pokuša popraviti i spasiti. Jer, ako u nekoj ludoj teoriji Dinamo nadoknadi ovih sedam bodova zaostatka i nekim čudom se nađe na jednakom broju bodova s, recimo, Rijekom na vrhu, međusobni omjer bi ga mogao koštati titule. Rijeka ima dva remija i pobjedu 4:0; da se Dinamo nije raspao i pokušao ublažiti poraz, imao bi šansu možda popraviti i taj omjer, ali to je sad svakako najmanje bitno.

Dinamovi igrači su ove sezone u Ligi prvaka osvojili 11 bodova i samo ih je nevjerojatan splet okolnosti izbacio iz nokaut faze. Osim debakla protiv Bayerna, Dinamo je u svim utakmicama izgledao odlično ili vrlo dobro, pobijedio je vrlo jaki Milan i usput zaradio 40 milijuna eura.

Nakon svakog tog velikog rezultata, svi igrači komentirali su da je njihova Liga prvaka isključivo SHNL, a da je ovo samo nagrada. No, u prvenstvenim utakmicama Dinamo nije bio ni sjena te europske momčadi. Posebna priča su derbiji, koji su u četverokružnom sustavu s deset momčadi najbitnije utakmice budući da ih se igra čak 12 protiv Hajduka, Rijeke i Osijeka.

Katastrofalan skor u derbijima

Dosad je ove sezone od moguća 24 boda u tim utakmicama Dinamo osvojio točno pet. Pobijedio je Osijek u gostima u 2. kolu, dvaput remizirao s Rijekom i ostalih pet utakmica je izgubio. I to možda najviše govori o današnjoj Dinamovoj momčadi. Manje momčadi, poput Gorice, Istre ili Šibenika će dobiti na čistu kvalitetu i s dovoljno angažmana.

Čim dođu ozbiljniji protivnici, Dinamo nema rješenja. OK, odlično je odigrao derbi u Osijeku prije tri tjedna i samo slučajno nije pobijedio ili barem remizirao. No, u dva remija s Rijekom je izgledao užasno, a da ne spominjemo derbije s Hajdukom, kojemu nije zabio nijedan gol u dva poraza.

Fabio Cannavaro je treći trener ove sezone, a i to nešto govori. Pa nisu Sergej Jakirović, Nenad Bjelica i Cannavaro valjda takvi nogometni analfabeti da kod svih njih Dinamo izgleda manje-više isto i da ima iste probleme?

Pogledajte samo prekide. Korneri i slobodni udarci postali su pola gola za protivničke momčadi. Taktika je ‘amo skupljaj ubačaje i kornere jer prije ili poslije će Dinamovi igrači na njih reagirati indiferentno i primiti gol’. Tako je bilo protiv Osijeka, tako je bilo protiv Istre, a tako je bilo i jučer kod gola Petrovića za 3:0, kojega apsolutno nitko nije čuvao niti je uopće pokazao želju da ga markira, zaustavi ili blokira. Prekidi su kontrolirani uvjeti i situacije kod kojih se jasno zna tko što radi, odnosno tko bi što trebao raditi. Kod Dinama toga jednostavno nema, a to dovoljno govori samo za sebe u kakvom stanju je momčad.

Dinamo, jednostavno, izgleda mrtvo. Nema više ni iznimno napornih utakmica i ciklusa Lige prvaka, koji troše momčad na sve moguće načine. Ostali su samo Kup i prvenstvo, ima vremena i za uigravanje nečega, ali neke prevelike promjene se ne vide.

Ima i objektivnih problema, ali oni ne mogu biti opravdanja

Puno je tu i objektivnih okolnosti kao što su konstantne ozljede dva ili tri glavna igrača, ali to nije nikakvo opravdanje za pristup, koji Dinamovi igrači pokazuju u utakmicama koje bi mu mogle prelomiti sezonu. To je samo djelomično Cannavarova (i Jakirovićeva i Bjeličina) krivica, a puno većim dijelom samih igrača.

Oni su jedini koji se mogu izvući iz ove situacije. Puno njih je preiskusno, predugo su u Dinamu da bi ih lomio neki pritisak i, na kraju krajeva, predobro su plaćeni da bi izgledali kao sinoć na Rujevici. Na njima je da nešto okrenu, ako u njima za to još uopće postoji žara. Je li nestalo motivacije za nizanjem titula i trofeja vidjet ćemo vrlo, vrlo brzo.

Da ne bi bilo da ništa nije kriv Cannavaro, koji se tako tužno nakon utakmice izvlačio na strogi sudački kriterij. Sasvim je nejasno da kraj tri zdrava desna beka u momčadi tu poziciju igra Kevin Theophile-Catherine. Leon Belcar je s momčadi par dana, ali je od prve minute dobio priliku na Rujevici. Odigrao je sasvim solidno, ali kakva je to poruka Kačavendi i Rogu, koji se ubijaju na Cannavarovim treninzima kao i svi drugi, pa ispred njih zaigra netko tko je tek došao?

Cannavaro je bio najbolji stoper na svijetu i sigurno nogomet poznaje bolje od nas komentatora i navijača. No, morat će jednom objasniti što vidi u Samyju Mmaeeu, čovjeku koji je direktni krivac za niz golova koje je Dinamo u zadnje vrijeme primio. Fascinantna je razina nonšalancije s kojom Marokanac igra, kao da je na haklu u kvartu na koji mu se, eto, nije baš dolazilo.

S loptom u nogama Mmaee je vrlo dobar ili odličan, no njegove osnovne obrambene reakcije, koje se uče u kadetima, su neshvatljive. Svaka momčad u SHNL-u je to pročitala i igra na njega znajući da će nekoliko puta na utakmici loše reagirati, a momčad poput Rijeke će to iskoristiti.

Vratio se Sučić, vraća se Petković

Utakmica s Rijekom bila je prva u nizu od tri, koje su Dinamo mogle usmjeriti na šampionski kolosijek. Dinamo je na Rujevici doživio debakl i sad prelazi u ‘survivor mode’, u kojem se mora izvući kako god zna. Ako uopće to želi. Prilika za popravak je prvo raspali Osijek u srijedu u Kupu, a onda u nedjelju protiv Hajduka. Obje utakmice Dinamo igra kod kuće, vratio mu se Petar Sučić, a za Hajduk bi spreman mogao biti i Bruno Petković.

Nikakvih opravdanja više nema niti će biti ‘objektivnih okolnosti’ na koje će se moći izvući ako ne obrane naslov prvaka. Zaostaju sedam bodova, igraju još dva derbija s Hajdukom i jedan s Rijekom, koji će se sigurno negdje spotaknuti u preostalih 13 kola. U velikoj mjeri Dinamo i dalje odlučuje sam o sebi i sigurno ima kvalitetu da na kraju završi prvi.

Sve to pod uvjetom da je igračima stalo do te obrane titule. Kako trenutačno izgledaju, čini se da im je motivacija glavna prepreka na putu do tog cilja. Ako im se i dalje slušaju prodike i uvrede navijača, kao sinoć nakon derbija, onda njima na dušu. Ako ne, krajnje im je vrijeme da se trgnu jer je voda došla do grla.

A nakon njih će se morati trgnuti i svi oni koji u Dinamu o nečemu odlučuju. Da im se ne dogodi opet da nekome poput Mmaeea daju 900.000 eura na potpis ugovora i 840.000 eura godišnje plaće na tri sezone. Ili da dva milijuna eura plate Juana Cordobu, da dva prijelazna roka nisu našli lijevog beka i da momčad vodi treći trener ove sezone.

O tim temama nekom drugom prilikom…