Do pola puni teren Hitrec Kacian trebao je fokus imati na dvadesetdvojici na terenu, ali nije. Pažnju je privlačio Eduardo u sunčanim naočalama koji se kod betonskog zida mirno, nekako tužno, igrao s kćerkicom Lorenom. Kada je tribinama zagrmilo 'Dudu, Dudu', curica je ponosno stala kraj svog tate gledajući prema buci, a najbolji napadač Dinama u zadnjih 20 godina posljednji je put mahnuo Dinamovoj publici.

Svi su znali da je Dinamo ostao bez obiteljskog blaga, a klupski vrh pjevao je poznati refren o nužnosti prodaje i preživljavanju. Treneru Ivankoviću momčad se urušila kao kula od karata, a on je bez kompleksa rekao da od Tadića očekuje da će biti otkriće sezone.

U Dinamu su navikli na velike odlaske i više nitko ne trza. Netko iz publike vikne, zazviždi i sve to skupa brzo ode u zaborav. Mario Mandžukić jedan je iz niza tih bisera koji su otišli i neće se vratiti.

I što sada? Kada je odlazio Eduardo, klupski vrh vratio je Balabana i Šokotu, a iz Zagreba je doveden upravo Mandžukić. Veterani su malo rasteretili mladu zvijezdu koja je ubrzo (u Amsterdamu) preuzela konce i zavladala napadom. Njih dvojica uskoro su postala nepotrebna i ta je faza prilagodbe uspjela. Uz logičnu nuspojavu da Dinamo nije napravio korak prema naprijed, kao što ga nije realno očekivati ni ove jeseni.

Najveći je problem to što Dinamo u ovakve prodaje ulazi nepripremljen. Već se godinu dana zna to da Mandžo odlazi prvim dovoljno bogatim vlakom. U međuvremenu je trebalo preventivno 'uzgojiti' nekoga tko će uskočiti u prvi plan i poštedjeti trenera glavobolje. Dinamo ima Kramarića, ali on je lani imao svoj stolac na klupi za rezerve i danas nije ni približno formiran igrač. Može bljesnuti, ali i ne mora.

Pokušaj s Antom Rukavinom bio je dobar, ali dječak ne želi u Zagreb i tu priča završava. Za relativno malen novac može se dovesti vječnog Vugrinca, za dosta veći i Ivana Klasnića, za šaku dolara jednog od milijun afričkih mačaka u vreći, ali nakon Mandže svakako će ostati rupa. Ako je ne ispuni Kramarić, Dinamo će biti znatno slabija momčad nego lani. Zdravko Mamić se Lokomotivinom Nini Buli u zadnje vrijeme obraća sa 'spasitelju'. Dovoljno rečeno.

Nije kriva samo kupoprodajna ideja vodilja Dinamove uprave, i igračima je vrlo udobno u tom kupeu. U Dinamovoj svlačionici nema nijednog pojedinca koji bi zaista želio ostati u klubu pored bogatih ponuda iz respektabilnijih sredina. Kotač nezaustavljivo ide i veliki odlasci ostat će zbilja. Dinamo po tome nije ništa drukčiji od Cibalije ili PIK Vrbovca. Ni za milimetar.