Zdravko Mamić je održao izlaganje pod točkom 4 dnevnog reda skupštine - Izvještaj o poslovanju u 2013.Obzirom da je Dinamo godinu završio u minusu od 8 milijuna kuna (rashodi iznose 29.6 milijuna EURA!) stariji Mamić odlučio je prije izlaganja brojki pola sata pričati o hajci koju je cijela država digla protiv njega. Baš ništa novo. Između ostalog rekao je:

'Kada je zimus dolazio u klub naš Cleyton je putem interneta vidio klupske rezultate, povijest Dinama, naš stadion i s veseljem došao na pripreme. Kada je počela sezona i kada je vidio da se ovdje strijelac nema kome okrenuti na tribinama i proslaviti gol rekao mi je - Bože, gdje sam ja ovo došao,' tvrdi Mamić.

Packa publici koje nema. Više od tri tisuće ljudi na domaću utakmicu u Maksimir dođe samo ako višak napravi - Torcida. često bude i dvostruko manje. Mamić je locirao probleme u trojstvu - komfor, mediji, navijači s istočne tribine i tu stavio točku. Ni riječi o postupanju službenika prema svakom posjetitelju istočne tribine koja je u svim zdravim razdobljima kluba generirala najviše gledatelja. Niti slova o klubu koji koristi svu dostupnu pravnu mašineriju kako bi onemogućio članovima svoje udruge da konzumiraju prava koja im nudi Zakon o udrugama. Još manje o svom debelom menadžerskom dosjeu, višegodišnjem aktivnom radu u podjeli tog navijačkog puka i ostalim specifičnostima pustog Maksimira koje uglavnom vlastoručno potpisuje.

On je, kaže često i sam, nekada utakmice gledao s obližnje grane... Danas bi ga, da pokuša nešto i daleko bezazlenije bio skinut s nje, 'tretiran' na poznati gospodski policijski način, uhićen i kažnjen zabranom. I po današnjem pravilniku završio na stadionskoj 'crnoj listi' bez da mu je suđenje i počelo, a kamoli završilo presudom. Na neodređeno vrijeme, ako treba i godinama. Bez prava žalbe.

U Koprivnici je, pišu tamošnji novinari, uz pratnju policije u civilu prolazio kontrole i vikao na suce u vrijeme utakmice. Je li dobio 'zabranu'? Ha, ha... Nitko ga nije niti prijavio, iako su i službene osobe znale da je bio gdje nije smio biti i radio što je kodeksom strogo zabranjeno.

Je li Mamić osobno, i mnogi drugi koji obrađuju temu pustog Maksimira, razmislio bi li prolazili kroz tretman kojega svakog drugog vikenda prolazi sasvim običan Dinamov gledatelj s istočne tribine? Koliko bi puta morao više od pola sata ulaziti na 'praznu' tribinu dok ne bi digao ruke od svega i okrenuo se alternativnim vikend sadržajima? Daleko od vojske službenika koja smišlja sve moguće načine da te odstrani sa stadiona i ne dozvoli ti da na praznoj tribini pogledaš utakmicu s nekim tko je kupio ulaznicu za drugi sektor. Da ti onemogući sve ono u čemu su generacijama uživali posjetitelji daleko punijih Maksimira u prošlim vremenima? S istim ovakvim nedostatkom komfora, s podjednako senzacionalistički nastrojenim medijima i s navijačkom jezgrom koja je radila sve što se radi i danas. Sve osim - oponirala sistemu neograničene moći.