Podsjetimo, od prije je poznato kako je Ivan Rudež nedavno postao izbornik A reprezentacije Slovačke, zemlje u kojoj je jedno vrijeme radio, a nakon pet osvojenih trofeja s momčadi Geneve Lions (tri kupa i dva prvenstva) sada se želi okušati u jačoj ligi i puno snažnijoj konkurenciji.

Opširan i vrlo emotivan (oproštajni) članak pod naslovom 'POSLJEDNJA OKLADA KRALJA LAVA', koji je napisao poznati švicarski novinar Arnaud Cerruti (Tribune de Geneve) objavljujemo u cijelosti:

Košarkaški trener Lavova iz Geneve, Ivan Rudež, od prošle subote iskušava svoje posljednje natjecanje na čelu kluba kojemu je omogućio sve pobjede.

Zahvalnost jednoj iznimnoj osobi

Avantura se bliži kraju. Ali knjiga nije potpuno zatvorena. Preostaje napisati još jedno poglavlje. Također je to i znak da su ostale jednako snažne želje i ambicije Ivana Rudeža, koje ga nikada nisu napustile od njegova dolaska na čelo ženevskih Lavova. To dokazuje i njegova besjeda uoči play-offa, koji počinje ove subote protiv BC Boncourta.

'Ne dvojimo oko toga da nećemo osvojiti naslove. Istini za volju, ne mogu to ni zamisliti.'

Pobjednik u duši, uvijek pobjednik, hrvatski stručnjak (37 godina) ne razmišlja o ishodu svoje švicarske avanture drukčije nego kao osvajanju još jednog trofeja. On, koji je svoju torbu mladog neiskusnog trenera odložio u košarkaškoj dvorani Pommier, u ljeto 2012., sanja o tome da zapali zadnji plamen umijeća prije nego što se povuče.

'Ivan je takav i nikada se neće promijeniti, to je žestoki takmičar', kaže njegov predsjednik Imad Fattal, koji je imao hrabrosti povjeriti mu ključeve svoje ekipe kad se ona pripremala za bitku za prvo nacionalno finalno natjecanje.

Četiri godine kasnije, i dok se ne zna koje će biti njegovo iduće odredište, treba priznati da se ovaj takmičar, značajno šireći popis svojih uspjeha, pokazao na visini svojih htijenja. I više od toga. S dva šampionata, kako Kupom Lige tako i jednim Kupom Švicarske vezanim uz njegovo ime, on je postigao sve što se jedan trener nastanjen u našim krajevima mogao nadati postići.

'Da stvari budu jasne: Ivan je trener koji dobiva u našem kantonu', smješka se Chris McSorley. Vrlo utjecajni menadžer Geneve Servette, koji je sklopio istinsko prijateljstvo sa svojim profesionalnim kolegom, opisuje ga kao 'savršenog profesionalca'.

'On će umrijeti sa svojim uvjerenjima'

Dakle, profesor, istinski profesor. Srčan, zahtijevan, siguran u sebe.

'Kad sam dobio njegov CV, odmah sam se zaustavio na priloženoj slici, sjeća se Imad Fattal. Iz Ivanova je pogleda izbijalo nešto posebno. U kasnijim susretima moj se osjećaj potvrdio. Proveli smo četiri sata u razgovoru o svemu i svačemu. Rastali smo se uz stisak ruke kako bismo utanačili njegov službeni angažman kod nas. To je karizmatična, strastvena, kultivirana osoba koju zanima samo košarka'.

Međutim, Rudež je upravo i prije svega pod koševima iskovao identitet u Genevi. Željeznom rukom, bez svilenih rukavica.

'Jasno je da nas je on od svog dolaska gurao', ističe playmaker Jeremy Jaunin, koji se s njime svakodnevno druži već četiri godine.

'On nam je zadao nekoliko udaraca u stražnjicu i ucijepio nam dobitničku kulturu koju mi u Švicarskoj i u Francuskoj nemamo. Kulturu dostojnu zemalja Istoka. To nam je pomoglo da razumijemo kako se u životu ništa ne postiže besplatno i da se iz dana u dan treba boriti.'

Boriti se, mučiti se, to Hrvat nikada nije prestajao činiti za vrijeme četverogodišnjeg mandata. S istom strogošću koju je nametao svojim igračima i nikada se ne odvajajući od svojih ciljeva, nikada ne gubeći iz vida ni svoja načela ni smjer svoga ponašanja.

'Trener koji pobjeđuje, to se poštuje, zapaža Manu Schmitt, trener Union Neuchatela i bivši mentor Geneve Devilsa.

'Nemoguće je, dakle, da ne skinem svoj šešir Ivanu, koji se zna oduprijeti pritisku, istodobno pokazujući svoje lice inteligentne, časne i integralne osobe'. To su vrline koje stalno idu uz njega.

'Ponekad me je izluđivao, jer njegov ego zauzima dosta mjesta', smješka se Imad Fattal, 'ali to je jedna od njegovih jačih strana. On je nepokolebljiv i umrijet će sa svojim uvjerenjima. To je izvanredan trener, koji je svaki put s autoritetom znao držati svoje ljude. On je za Lavove uvijek tražio ono najbolje i bio je bitni čimbenik zagonetke, koji nam je omogućio da budemo tu gdje smo danas. Možemo bez pretjerivanja reći: bez njega sigurno ne bismo imali istu povijest'.

'Čovjek velike kulture'

Dok su vrline stručnjaka Ivana Rudeža brzo došle na vidjelo švicarske košarke, za upoznavanje čovjeka izvan parketa trebalo je ipak malo više vremena.

'To je svakako netko tko pobjeđuje da bi bio poznat, jer on je otvorena duha i djeluje da bi pokrenuo stvari', svjedoči Manu Schmitt. Te ocjene u potpunosti dijeli Elizabeth Bohler-Goodship, bivša gradonačelnica Grand-Saconnexa, prvi fan Lavova, kojoj je srce puklo od sreće kada je zasjao prvi nacionalni naslov 31. svibnja 2013., a Hrvatu porasla aura.

'To je vrlo zanimljiv čovjek, obdaren velikom književnom kulturom, ali i istinskom osjećajnošću', precizira bivši izbornik PLR, koji dotičnoga poznaje od prvih dana njegove avanture u Pommieru.

'On me zadivio i začudio svojom otvorenošću prema drugima, svojom socijalnom osjetljivošću. To je osoba koja se time nameće, koja se ne boji kazati stvari, koja zna kamo valja ići. No, s onu stranu svega toga, njegova je velika zasluga u tome što se nije zadovoljavao raditi za svoju ekipu već je podjednako nastojao raditi za cjelokupni sport u Genevi. I sve to trudeći se da nauči francuski…'

Ljudska strana stručnjaka, koja nije uvijek izbijala iz provala srdžbe s njegove klupe ili iz njegovih žestokih zanosa, na rječit je način došla do izražaja i u onome što kaže Jeremy Jaunin: 'On je doista često bio i okrutan, ali je od nas napravio natjecatelje', zapaža broj 4 Lavova.

'U doticaju s njim naučili smo da nikada ne klonemo kako bismo nadvladali iskušenja. Naravno, provesti četiri godine sučelice njegovim metodama katkad je bio teško, ali rezultati su mu sto-posto davali za pravo'. Tako da svi naši sugovornici već 'priželjkuju dobru sreću onome tko će ga morati naslijediti…'

To je, međutim, pitanje budućnosti, jer ako se mala torba neiskusnog tehnika, koju je Ivan Rudež odložio u Pommieru u kolovozu 2012., preobrazila u prtljagu bogatu sigurnim dobicima i trofejima, lijepa priča još nije završena. Ostaje naime jedan naslov koji valja potražiti i energični će trener poduzeti sve da se njegova grupa izdigne iz poraza u finalu Švicarskog Kupa. Imad Fattal je prvi koji želi da se sve završi u radosti i veselju.

'Najljepši način da se zahvalimo Ivanu za sve što je učinio bio bi da mu omogućimo da ode s jednim nacionalnim naslovom', dodaje predsjednik.

Pa čak ako završni čin i ne bio na visini, vlasnik Lavova kune se da neće pokidati mostove s budućim ex-trenerom. „Ivana doživljavam kao člana svoje obitelji, on je za mene kao brat“, ističe predsjednik Fattal. Sada valja znati ostaje li malo mjesto u ormaru trofeja koje su stekli Lavovi. To je priča koja se može zatvoriti kao što se zatvara neka čarobna zagrada.

McScorley: Neka mi pokloni knjigu 'Hokej za ništavne'

Jedan je poput bijelog vuka izvan Geneve, drugi nije ni izdaleka poznat u očima široke publike. Pa ipak, između Chrisa McScorleya i Ivana Rudeža spominjaniji nije onaj za kojeg bi se to moglo vjerovati. Dok Kanađanin, koji je u Vernets došao prije više od petnaest godina, još uvijek trči za prvom nacionalnom svetinjom, Hrvat je pobrao sve trofeje u jedva četiri protekle sezone na obalama Lemana, što u ustima velikog privrženika hokeja na ledu, potiče samo pohvale: 'Postoji svojevrsna aura koja isijava iz Ivana dok si pored njega. On na druge utječe u pravom smislu'.

McScorley, kao dobar Sjevernoamerikanac, zna sve o košarci i divi se uspjehu svoga prijatelja:

'Tim sam se sportom bavio u srednjoj školi i obično pratim što se zbiva u NBA-u. Posljednjih godina, kad god sam mogao, išao sam gledati Lavove. I tako sam mogao ocijeniti izniman posao što ga je obavio Ivan Rudež. Sa svojim različitim ekipama, on je svaki put imao vrlo inteligentan pristup: ne raspolažući uvijek najboljom formacijom na papiru, Ivan je znao izvući ono najbolje iz svojih igrača. On napreduje sa svojim uvjerenjima, svojom hrabrošću i dokazujući odvažnost u svojim prilagodbama, u svojim izmjenama'.

Chris McScorleyne ne pati ni od kakve zavisti prema uspjehu ženevske košarke. Naprotiv, on uspjeh Lavova doživljava kao opći dobitak. 'To da klub umnožava naslove bilo je jako dobro za lokalni sport', odgovara on:

'Kad sam dolazio u Genevu prije više od petnaest godina neki su mi govorili da tu nikada neću ostati jer tu nema nikakve sportske kulture. Ali budući da sport priziva sport, rezultati Lavova pridonijeli su promjeni stvari'.

Dok se njegov kolega priprema napustiti Pommier, Kanađanin mu želi da 'ode kao pobjednik'. Prije nego će izreći posljednju želju, evo i one najosobnije:

'Nadam se da će prije nego što ode Ivanu pasti na um da mi pokloni knjigu Hokej za ništavne… Tako ću i ja možda za narednih šest mjeseci uspjeti osvojiti naslove'.